Energetska diverzifikacija odnosi se na naciju koja koristi više izvora energije za upravljanje svojim gospodarstvom i javnim uslugama, eliminirajući ovisnost o bilo kojem izvoru energije. Takva diverzifikacija može značiti i obnovljive i neobnovljive izvore energije, kao i višestruke nositelje, iako terminologija sve više naginje ulaganju u obnovljive izvore energije. Objektivno, energetska diverzifikacija strategija je usmjerena na jačanje ekonomske i fizičke sigurnosti, čime se smanjuje rizik od manipulacije stranih subjekata koji mogu imati monopol na određene neobnovljive izvore energije, kao što je nafta. Nadalje, obnovljivi izvori energije također su važan fokus u energetskoj diversifikaciji zbog potencijala oskudice povezane s neobnovljivim izvorima, što samo po sebi potencijalno stvara prijetnje unutarnjoj sigurnosti kroz ekonomsku neizvjesnost.
Jedna od glavnih strategija koje vlade koriste globalno je osigurati ugovore s višestrukim nositeljima energije iz cijelog svijeta i strukturirati te ugovore tako da su skalabilni. Uglavnom se takvi izvori energije odnose na neobnovljivu energiju poput nafte ili ugljikovodika. Skalabilnost se odnosi na potencijal brzog povećanja opsega isporuke u slučaju da država treba uzeti u obzir nagli pad ponude od drugog prijevoznika. S višestrukim, skalabilnim ugovorima, država je u boljoj pregovaračkoj poziciji u međunarodnim odnosima, ako se o tim ugovorima strateški pregovara.
Drugi aspekt energetske diversifikacije uključuje povećanje domaće proizvodnje i istraživanja neobnovljivih izvora energije kada je to moguće, iako će većina nacija nastojati očuvati te resurse koliko god je to moguće. Zbog ovakvog strateškog stava, konsenzus se pomiče prema ulaganju u i domaću proizvodnju obnovljivih izvora energije. Potencijalno korištenje neobnovljivih izvora može pomoći državama da postignu istinsku diverzifikaciju energije, energetsku neovisnost i mjeru ekonomske i fizičke sigurnosti. Održivost je glavna briga ovog procesa; stoga je za ulaganje i istraživanje u obnovljivu energiju potrebno vrijeme i stručnost. Dok takvo znanje raste kroz produktivne napore, druge inicijative za diverzifikaciju intenzivno se provode kao što je prethodno spomenuto.
Provođenje ovih strategija ključno je, jer se globalna ekonomija i sve nacije koje čine globalnu zajednicu, uglavnom oslanjaju na fosilna goriva kako bi svoja gospodarstva održala nesmetano funkcioniranje. Diverzifikacija tih izvora pomaže da se osigura da gospodarstvo ostane produktivno i održivo čak i u slučaju nedaća ili sukoba s drugim nacijama da bi se uključili nositelji tih izvora energije. Uz ponudu za diverzifikaciju energije, uzimaju se u obzir i strategije potrošnje, kako bi se smanjila razina potražnje. Kada nacije troše manje energije, to znači da jednostavno ne moraju kupovati ili proizvoditi toliko energije, što znači smanjeno oslanjanje na strani uvoz.