Negativna eksternalija je situacija u kojoj pojedinac ili poduzeće donose odluku, ali ne moraju snositi punu cijenu ili ishod te odluke. Umjesto toga, barem dio ukupnih troškova te odluke prenosi se na društvo u cjelini. Kada se ne kontrolira, ova vrsta ekonomskog fenomena može dovesti do značajnih društvenih troškova, a moguće i potkopati cijelo ili dio tržišta.
Jedan primjer negativne eksternalije ima veze s radom tvornice unutar dane zajednice. Kao dio troškova proizvodnje, tvrtka kupuje komunalne usluge i sirovine za proizvodnju određene robe. Kao dio proizvodnog procesa, tvornica može ispuštati onečišćujuće tvari u zrak ili eventualno ispuštati kanalizaciju u lokalni vodovodni sustav. Rad elektrane negativno utječe na stanovnike zajednice, budući da će kombinacija onečišćenja zraka i vode vjerojatno stvoriti zdravstvene probleme koje je potrebno liječiti. U cjelini, zajednica će se možda morati uključiti u agresivnije napore za pročišćavanje zraka i vode, što dovodi do dodatnih troškova za lokalnu općinu.
U nekim slučajevima, priroda negativne eksternalije nema veze s onečišćenjem, već s proizvodnjom viška dobara. To ima učinak na smanjenje troškova povezanih s proizvodnjom svake jedinice, što je korist za tvrtku koja proizvodi tu robu. Izvana, ova viša stopa proizvodnje ima potencijal negativno utjecati na sposobnost konkurenata da prodaju dovoljno slične robe kako bi ostali u poslovanju. Kao rezultat toga, potrošači u konačnici imaju manje izbora u pogledu marki za kupnju, a niža konkurencija pomiče tržište bliže monopolskoj situaciji. Kada se to dogodi, potrošači bi na kraju mogli platiti više cijene, jednostavno zato što nema drugog izbora.
Zakoni koji pomažu da se minimizira mogućnost nekih oblika negativne eksternalije danas su uobičajeni. To je osobito istinito kada je riječ o onečišćenju zraka i vode unutar zajednice. Tvrtke koje upravljaju tvornicama unutar jurisdikcije obično se provjeravaju kako bi se osiguralo da je postrojenje u skladu s lokalnim i nacionalnim propisima o zaštiti okoliša. Nepoštivanje može dovesti do pozamašnih kazni koje imaju negativan utjecaj na koristi koje tvrtka ostvaruje iz proizvodnog procesa. U ekstremnim slučajevima, neke vlade imaju ovlasti zatvoriti pogone sve dok se ne izvrše promjene koje dovode radnju u potpunu usklađenost.
U idealnom slučaju, same tvrtke poduzimaju korake kako bi svele na najmanju moguću mjeru količinu negativnih vanjskih učinaka koji se javljaju kao rezultat proizvodnog procesa. To može biti donekle problematično za tvrtke s potrebom za izmjenom proizvodnih procesa ili ulaganjem u skupu opremu kako bi se ograničio opseg eksternih učinaka. Budući da će te aktivnosti vjerojatno smanjiti dobit tvrtke, nije neobično da se poduzeća pridržavaju državnih propisa koji ograničavaju negativne eksterne učinke, ali čine malo iznad i izvan onoga što se zahtijeva tim propisima.