Višedimenzionalno skaliranje je metoda koja se koristi za stvaranje usporedbi između stvari koje je teško usporediti. Krajnji rezultat ovog procesa općenito je dvodimenzionalni grafikon koji pokazuje razinu sličnosti između različitih stavki, sve međusobno relativno. Na primjer, istraživač može ispitanicima dati nekoliko sorti jabuka i natjerati ih da uspoređuju dvije jabuke po nekoliko kriterija istovremeno. Nakon što se sve jabuke izravno usporede s jednom drugom sortom, podaci se iscrtavaju na grafikonu koji pokazuje koliko je jedna vrsta slična drugoj.
Dvije komponente višedimenzionalnog skaliranja točno su u nazivu, višedimenzionalno testiranje i skalirani odgovor. Oba su ova koncepta vrlo jednostavna — samo analiza na kraju čini ovaj proces složenim. Višedimenzionalno testiranje jednostavno znači da se mnogi čimbenici ispitne stavke ispituju u isto vrijeme. U primjeru jabuke može se raspravljati o stvarima kao što su boja, razina slatkoće ili kiselosti ili čak o tome koliko je voće čvrsto.
Skalirani odgovor višedimenzionalnog skaliranja odnosi se na metodu koja se koristi za usporedbu faktora. Ovo je općenito ljestvica od pet ili sedam točaka koja se kreće od uopće ne sličnih do identičnih. To omogućuje ispitanicima da tumače pitanja i daju odgovore na temelju svojih osjećaja, a ne brinući se o ispravnom i pogrešnom. Ovo također ima dodatnu prednost stvaranja numeričkog rezultata, jedan do pet ili sedam, koji istraživači mogu koristiti za matematičku manipulaciju podacima.
Ove vrste studija imaju i minimum i maksimum za usporedbu. Ako ima premalo usporedbi ili uspoređenih stavki, podaci mogu pokazati umjetne sličnosti tamo gdje ih nema. Kada ih ima previše, sustavi za usporedbu postaju toliko preopterećeni informacijama da je rezultat obično neuvjerljiv. Općenito, između četiri i osam usporedbi se prave između četiri i 12 stavki.
U višedimenzionalnom eksperimentu skaliranja, ispitanici gledaju dvije stavke odjednom. Oni uspoređuju samo ove stavke, ne uzimajući u obzir bilo koju drugu fazu testa. Na kraju, ispitanici će svaki predmet usporediti sa svakim drugim predmetom, sve u skupinama po dva. Na primjer, usporedba može biti između slatkoće jabuke jedan i jabuke dvije. Sličnost između slatkoće dvaju plodova ocjenjuje se na bodovnoj ljestvici i ispitanik prelazi na sljedeće pitanje.
Nakon prikupljanja podataka, program koji ocjenjuje rezultate eksperimenta višedimenzionalnog skaliranja provodi složenu statističku analizu informacija. Prvo, usporedbe o sličnim čimbenicima, kao što je boja, uspoređuju se jedna s drugom u nedostatku svih ostalih. Zatim se uspoređuju usporedbe jedne stavke, u nedostatku svih ostalih, i obje se ponderiraju. Ti se rezultati zatim zbrajaju u konačni zbroj koji pokazuje brojčanu sličnost između više različitih objekata.