Raspodjela troškova je proces utvrđivanja i dodjele troškova usluga potrebnih za rad poduzeća ili druge vrste subjekta. Za razliku od ocjene troškova, alokacija se manje bavi stvarnim iznosom troška, a više alokacijom ili dodjeljivanjem troška ispravnoj jedinici unutar organizacije. Iz ove perspektive, alokacija troškova može se promatrati kao alat koji pomaže učinkovitije pratiti sve troškove povezane s tekućim radom, budući da je svaki trošak povezan s određenim odjelima ili skupinama odjela unutar organizacije.
Jednostavan primjer raspodjele troškova bila bi plaća ili plaća zaposlenika raspoređenog na rad u određenom odjelu. U bolnici se medicinska sestra obično dodjeljuje određenom krilu ili katu, a troškovi se raspoređuju na opću operaciju te jedinice. Sve dok medicinska sestra nastavlja raditi svoju dodijeljenu smjenu unutar te jedinice, plaće i naknade povezane su s tom jedinicom. Međutim, ako je medicinska sestra pozvana da popuni na drugom katu ili jedinici, na primjer da provede cijelu smjenu radeći u hitnoj pomoći, plaća i beneficije zarađene za to vremensko razdoblje mogu se vrlo dobro dodijeliti jedinici u kojoj medicinska sestra radio, umjesto svog stalnog krila ili sprata.
Nekoliko je razloga zašto je alokacija troškova važna. Radi se o točnom raspodjeli troškova unutar organizacije, tako da je moguće točno znati koje su vrste troškova nastale u radu određenog područja u organizaciji. Ovo nije samo važna informacija koju treba uzeti u obzir prilikom kreiranja operativnog proračuna, već je također ključna u izračunu poreza koji se mora platiti lokalnim, državnim i saveznim poreznim agencijama. U brojnim zemljama diljem svijeta, način raspodjele troškova može utjecati na iznos poreza koji organizacija plaća, zbog čega je potrebno pridržavati se svih vladinih propisa koji se odnose na raspodjelu troškova unutar organizacije.
Još jedna prednost raspodjele troškova odnosi se na jednostavno praćenje troškova za potrebe internog planiranja. Iako su neki troškovi neizravni troškovi i koriste više od jednog područja operacije, još uvijek postoji potreba za alociranjem izravnih troškova na logičan i točan način. Čak i kada su troškovi inkrementalni, što znači da su raspoređeni u nekoliko obračunskih razdoblja, osiguravanje da su troškovi pravilno dodijeljeni može napraviti veliku razliku u tome koliko dobro svaka jedinica unutar poslovnog ili drugog subjekta radi unutar svog udjela u ukupnom proračunu. Kada je očito da će jedna jedinica premašiti svoj dodijeljeni proračun, mogu se poduzeti koraci za provedbu smanjenja troškova nebitnih usluga, uz pronalaženje načina za prilagodbu ukupnog proračuna kako bi se omogućila kontinuirana podrška bitnim funkcijama.
Organizacije svih vrsta i veličina sudjeluju u zadatku raspodjele troškova. Poduzeća koriste ovu strategiju kao alat za planiranje i održavanje proračuna. Neprofitni subjekti koriste alat kao način pružanja što većeg broja usluga svojim članovima, a da pritom na najučinkovitiji način koriste svoje resurse. Čak i kućanstva mogu koristiti koncept raspodjele troškova kada planiraju operativni proračun za obitelj. Kao sredstvo za identifikaciju i ispravnu dodjelu troškova, ovaj pristup raspodjeli pomaže u pružanju fokusa i strukture financijskom planiranju na način koji bi inače bio izuzetno težak.