Jedno od potencijalno najkontroverznijih pitanja, kada je u pitanju vlada neke zemlje, je oporezivanje. Možda su najkontroverzniji porezi oni koje neki nazivaju konfiskacijskim porezima. Ovu vrstu oporezivanja je donekle teško kvantitativno definirati, ali općenito su to oni porezi kojima je primarni cilj, ne stvaranje prihoda, već ciljanje određene dohodovne skupine s visokim stopama oporezivanja. Visoke porezne stope prilično su subjektivne, ali često je lako uočiti namjeru određenih poreznih zakona kao oduzimanje novca, posebno od bogatih.
Kroz povijest oporezivanja, vlade su ponekad koristile poreze da potaknu ili obeshrabre određena ponašanja. Ovo nipošto nije nova strategija ili nepoznata strategija. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, uz porez na promet, neki proizvodi koji nanose štetu društvu, kao što su cigarete, oporezuju se visokim stopama kako bi se obeshrabrila njihova kupnja.
Ove trošarine ili “porezi na grijeh”, kako se ponekad nazivaju, mogu se naplaćivati na saveznoj razini ili više na lokalnoj razini, ali su vrlo česte. S druge strane spektra, mnoge vrste dobrotvornih donacija se odbijaju od poreza na saveznoj razini. Ovaj porezni odbitak namijenjen je poticanju donacija dobrotvornim organizacijama, za koje se smatra da pružaju vrijednu uslugu društvu.
Konfiskacijski porezi idu korak dalje od običnih poticaja ponašanja i obično su pokušaj ispravljanja ili kažnjavanja uočenih nepravdi, dok se u isto vrijeme koristi porezni zakon za davanje snažne političke izjave. One se u nekim slučajevima mogu provesti kao odgovor na bijes javnosti zbog određenih događaja ili kao dio šireg plana političke stranke za promjenu načina oporezivanja. Kontroverze i žestoke rasprave često okružuju provedbu zapljena poreza.
Neslaganje oko konfiskacijskih poreza proizlazi iz čvrstih uvjerenja onih iz cijelog političkog spektra. Na primjer, neki zastupnici vide dužnost vlade da ispravi društvenu nepravdu, a konfiskacijski porezi vide učinkovit način da se to postigne. S druge strane, neki se ne slažu s tim porezima na temelju ideologije, te kažu da prava uloga oporezivanja nije kažnjavanje ili poticanje određenih ponašanja, već stvaranje prihoda za nužne državne troškove. Oni također mogu istaknuti da ako je porezna stopa dovoljno visoka, ona u biti postaje samoporažavajuća. Drugim riječima, dohodak koji se oporezuje više nije vrijedan truda da se proizvede, budući da ga porezni obveznik ionako može zadržati tako malo, a generira se mali ili nikakav državni prihod.