Laissez-faire je filozofija ekonomije koja minimizira ili smanjuje vladinu intervenciju ili ograničenja. Povijesno se odnosio uglavnom na međunarodnu trgovinu, ali danas uključuje i unutarnju politiku. Pristaše tvrde da su prednosti laissez-fairea to što slobodno tržište na najučinkovitiji način koristi resurse, izbjegava da se ljudi oslanjaju na državnu potporu i da potiče kreativnost i rast.
Laissez-faire je francuski izraz koji se otprilike prevodi kao “ostaviti na miru”. Odnosi se na državnu intervenciju u gospodarstvu. U 18. i 19. stoljeću taj se izraz uglavnom koristio za opisivanje protivljenja uvoznim carinama koje su bile dizajnirane da iskrive cijene u korist domaćih proizvođača. U 20. i 21. stoljeću postala je sve više korištena u odnosu na domaće politike kao što su porezne razine, ograničenja privatnog poslovanja i državna potrošnja.
Najčešće tvrdnje o prednostima laissez-fairea temelje se na vjeri u moć slobodnog tržišta. Pristaše kažu da neograničeni kapitalizam znači da će procvjetati oni koji donose najbolje odluke o tome koje proizvode i usluge ponuditi, dok će oni koji donose loše odluke propasti. Također se tvrdi da bez vladinih intervencija, način na koji se resursi koriste ovisi o načinu na koji ljudi odlučuju potrošiti svoj novac, čime se općenito povećava učinkovitost. Ovi argumenti rade na logici da kombinirane akcije javnosti, od kojih svaki djeluje iz vlastitog interesa, donose učinkovitije ekonomske odluke nego što ih središnja vlada može donijeti.
Te su se prednosti laissez-faire također primjenjivale u međunarodnom kontekstu prema pristašama filozofije. Moglo bi se činiti da bi kratkoročno štetilo zemlji da nema prepreka za uvoz. Međutim, prema teoriji laissez-fairea, otvaranje zemlje konkurenciji natjeralo bi domaće proizvođače da postanu učinkovitiji, što bi dugoročno pomoglo zemlji. Također se tvrdilo da bi ukidanje carina moglo pomoći domaćim proizvođačima da jeftinije uvoze komponente, čime bi im se pomoglo u proizvodnji jeftinije robe.
Također se tvrdi da je smanjeno oslanjanje na državu još jedna od prednosti laissez-fairea jer su pojedinci prisiljeni postati produktivniji ili donositi bolje odluke kako bi financijski dobro poslovali. U određenoj mjeri ovo je društveni ili filozofski argument o osobnom ponašanju. No, postoji i ekonomski element, a pristaše laissez-fairea kažu da će potreba da ljudi budu ekonomski samopouzdani dati dodatni poticaj za iznalaženje kreativnih ideja i procesa od kojih će svi imati koristi.