Eupnea je službeni medicinski izraz koji se koristi za opisivanje normalnog disanja. Korijeni riječi doslovno znače “dobro disanje”. Ako pacijent ima eupneju, to znači da disanje nije razlog za zabrinutost. Pacijenti koji imaju poteškoća s disanjem procjenjuju se kako bi se utvrdilo zašto kako bi se ponudio odgovarajući tretman. U bolesnika s kroničnim stanjima koja zahvaćaju pluća i dišne putove može biti teško stabilizirati disanje kako bi se pacijent osjećao ugodno.
Kada pacijent normalno diše, disanje je neometano. Pluća se lako napuhuju i ispuhuju bez napora s pacijentove strane, a disanje je obično tiho. Nisu prisutne nikakve prepreke koje bi ograničile protok zraka ili učinile disanje bučnim, a pacijent ne osjeća stezanje, bol ili druge simptome u prsima koji bi mogli otežati disanje. Eupnea je također stabilna, s redovitom frekvencijom disanja.
Pacijenti koji normalno dišu trebali bi dobivati dovoljno kisika da opskrbe potrebe tijela. Ne osjećaju glad za zrakom i nemaju simptome kao što je plavičastost ekstremiteta. U bolesnika koji normalno diše, ali osjeća nedostatak kisika ili ima simptome poput promijenjene razine svijesti, ovi simptomi ukazuju da nešto nije u redu sa sustavom koji tijelo koristi za prijenos kisika do stanica. Eupnea u kombinaciji s kardiovaskularnim bolestima, na primjer, može značiti da pacijent dobiva dovoljno kisika kroz pluća, ali krvožilni sustav ne može prenositi kisik u tijelo.
Eupnea je također poznata kao disanje u mirovanju ili tiho disanje. Potruditi se, teško disati ne znači nužno da je netko nezdrav. Ljudi dišu teže i dublje dok vježbaju. Sve dok vježbač redovito diše i ne osjeća nedostatak kisika, to ukazuje da se vježba odvija unutar fizičkih ograničenja osobe i da je zdrava. Što više ljudi vježbaju, to će manje naporno morati raditi, objašnjavajući zašto neki trkači jedva dišu teško tijekom trčanja, dok se ljudi koji su tek počeli s trčanjem mogu boriti za zrak.
Kada pacijent ne diše pravilno, testiranje se može upotrijebiti da se otkrije zašto i da se razvije plan liječenja za rješavanje problema. Tretmani mogu uključivati lijekove za kontrolu upale, nadoknadu kisika za pacijente koji ne dobivaju dovoljno kisika i tjelovježbu za povećanje kapaciteta pluća i opće tjelesne kondicije. Osobe koje primjećuju nagle promjene u svom disanju trebale bi se posavjetovati s liječnikom radi procjene, osobito ako je disanje otežano ili disanje stvara osjećaj peckanja ili stezanja u prsima.