Model vodstva u nepredviđenim situacijama teorija je o ljudskom ponašanju u organizacijskom kontekstu, posebice u industriji. Ideja modela je odražavati uvjerenje da je način na koji se definira upravljanje složeniji od bilo koje kvalitete “vodstva”. Umjesto toga, najpoznatiji model vodstva u nepredviđenim situacijama kaže da dobro vodstvo može ovisiti o više čimbenika, uključujući drugo osoblje i specifičnu situaciju.
Tradicionalni modeli upravljanja funkcionirali su na temelju da je vodstvo kvaliteta samo po sebi. Smatrali su da najbolji vođe imaju specifične osobine koje pokazuju tu kvalitetu. Primjena ovih modela striktno je značila da se bilo koje dvije osobe mogu usporediti i da se jedna pokaže kao bolji vođa, što ih čini prikladnijim za upravljačku ulogu.
To je osporio psiholog upravljanja Fred Fiedler, koji je 1976. uveo Fiedlerov model vodstva u nepredviđenim situacijama. Vjerovao je da je vodstvo složenije i da je pod utjecajem više čimbenika. Kao rezultat toga, njegov model mogao je različite ljude rangirati kao najboljeg vođu u različitim situacijama.
Prvi element Fiedlerovog modela odnosi se na stil vođenja pojedinaca. Jedna mjera ovoga je zamoliti ljude da rangiraju druge s kojima su radili po raznim kvalitetama. Zapravo, test nije osmišljen da vidi kako su ti pojedinci rangirani, već radije da pogleda ukupni uzorak rangiranja koje svaka osoba daje, poznat kao najmanje preferirani suradnik ili LPC rezultat. Model sugerira da oni koji daju visoke ocjene općenito stavljaju veći naglasak na osobne odnose, dok su oni koji daju niske ocjene općenito više orijentirani na zadatke. Što je učinkovitije jer se stil vođenja može razlikovati od slučaja do slučaja.
Drugi element modela vodstva u nepredviđenim situacijama poznat je kao situacijska pogodnost. Ovo je procjena tri čimbenika o konkretnoj situaciji. Oni su: koliko povjerenja i povjerenja postoji između voditelja i drugog osoblja; koliko su jasno definirani zadaci koje grupa mora izvršiti; i koliko je moćna pozicija vodstva. Jaka ocjena u svakoj kategoriji znači da se cjelokupna situacija smatra povoljnom, dok slaba ocjena – malo povjerenja, nema jasno definiranog zadatka, malo moći za lidera – znači nepovoljnu situaciju.
Prema Fiedlerovom modelu, kad god postoji izrazito povoljna ili izrazito nepovoljna situacija, učinkovitiji će biti lider s niskim LPC rezultatom. Za one u kojima situacija nije ekstremna, na primjer mješavina jakih i slabih ocjena za tri situacijska čimbenika, lider s visokim LPC bodom će biti učinkovitiji. Oni koji slijede Fiedlerov model vjeruju da ti obrasci znače da je često učinkovitije promijeniti situaciju nego promijeniti vođu. Na primjer, možda će biti potrebno vođi dati više ili manje moći ili uložiti više truda u jasno definiranje zadatka.