Scanlon plan je model poslovne organizacije. Ova vrsta organizacijske strukture je program dijeljenja dobiti i nastoji izravno uključiti zaposlenike u procese korporativnog odlučivanja kako bi imali koristi od prijedloga i doprinosa zaposlenika. Zaposlenici se nagrađuju za svoj doprinos i pomoć kroz planove dijeljenja dobiti, koji dio ekonomskih koristi koje stvara angažiranija radna snaga raspršuju na članove te radne snage. Ovi planovi najbolje funkcioniraju u okruženjima u kojima zaposlenici imaju relativno stabilne, dugoročne veze s jednom tvrtkom.
Joseph Scanlon, po kojem je ova vrsta plana upravljanja nazvana, implementirao je prvi takav sustav u ranim godinama Velike depresije. Njegov je početni cilj bio spasiti poduzeća kojima prijeti ekonomski kolaps, a to učiniti koristeći kolektivnu vještinu i mudrost cjelokupne radne snage u određenoj tvrtki. Rani primjeri Scanlonovog plana općenito su bili uspješni, a ovaj pristup odnosima između rada i menadžmenta stalno se učvršćivao u sljedećim godinama.
Jednostavna logika je u središtu Scanlonova plana: ako svi zaposlenici imaju osobni i opipljivi financijski udio u uspjehu korporacije, oni će aktivnije pridonijeti njezinu uspjehu. Ovaj se ulog obično stvara kroz sustav dijeljenja dobiti. U takvom sustavu zaposlenici su dio procesa raspodjele radnih i kapitalnih resursa unutar poduzeća. Zaposlenici tada zajednički dijele dio svih ušteda koje su u stanju generirati kroz sustavna poboljšanja ili predaniji i produktivniji rad.
Prijedlozi zaposlenika uglavnom se filtriraju kroz odbore. U standardnom Scanlonovom planu, niz proizvodnih odbora djeluje na razini odjela kako bi tražio i raspravljao o načinima poboljšanja produktivnosti. Povjerenstvo za provjeru djeluje na višoj razini i sastoji se od članova radne snage i predstavnika uprave. Ovaj odbor razmatra napredak postignut u poboljšanju učinkovitosti i izračunava iznos dodatne naknade koja se plaća radnicima kao njihov udio u tim poboljšanjima.
Scanlonov plan može dramatično poboljšati učinkovitost proizvodnje i rada u tvrtki, velikoj ili maloj. Ovi planovi proizvode postupno inkrementalno poboljšanje i generiraju rezultate u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju, umjesto da proizvode brze uštede. Takvi planovi su najučinkovitiji kada imaju vremena za rad. Oni također imaju velike koristi od stvarnog, a ne formuliranog sudjelovanja radnika i uprave. Ako su i radnici i uprava aktivno predani Scanlonovom planu i drže ga se tijekom više godina, nagrade mogu biti znatne.