Izraz “trgovinski spor” može se odnositi na dvije različite vrste sukoba. Prvi je prepirka između poslodavaca i radnika oko uvjeta zapošljavanja, radnih uvjeta i povezanih pitanja. U drugom smislu, odnosi se na raspravu između nacija o uvjetima trgovinskih sporazuma. U oba slučaja, možda će biti potrebno dovesti vanjskog pregovarača koji će ljudima pomoći u procesu postizanja rješenja.
U trgovačkom sporu na radnom mjestu zaposlenici obično nisu zadovoljni određenim uvjetima zapošljavanja. Možda žele više plaće, bolje beneficije, drugačije radno vrijeme ili prilagodbe uvjetima na radnom mjestu, poput boljeg pristupa sigurnosnoj opremi. Radnici se obraćaju poslodavcu kako bi razgovarali o tome, a poslodavac može odlučiti udovoljiti zahtjevima ili pregovarati. Sindikat često sudjeluje u trgovinskom sporu, djelujući u ime radnika u razgovorima s poslodavcem. Sindikat ima veći utjecaj od pojedinih radnika ili skupina zaposlenika.
Ponekad trgovinski sporovi rezultiraju štrajkom u kojem zaposlenici odbijaju raditi dok se njihovi zahtjevi ne ispune. Češće, poslodavci i radnici mogu postići dogovor. Obje strane će možda morati učiniti neke ustupke kako bi sklopile dogovor, a u nekim slučajevima ljudi se mogu složiti da obustave pregovore i ponovno pogledaju temu kasnije. Kada trgovinski spor uključuje industrije vitalne za nacionalnu ekonomiju, ponekad vlada također vaga kako bi spriječila prekide gospodarskih aktivnosti.
Međunarodni trgovinski sporovi mogu nastati kada se državama ne sviđaju uvjeti trgovinskog sporazuma ili se ne slažu s promjenama politike koje je trgovinski partner napravio. Ljudi bi mogli željeti povoljnije poreze i carine ili mogu zahtijevati suspenziju kvota. Predstavnici svake vlade sastaju se kako bi razgovarali o trgovinskom sporu i izradili neke prijedloge za njegovo rješavanje. Neki mogu djelovati izravno u donošenju odluka, dok drugi trebaju vratiti prijedloge drugim članovima vlade kako bi vidjeli pristaju li na nove odredbe i uvjete.
Ovi sporovi mogu postati dovoljno žestoki da je strankama potreban posrednik. Međunarodne trgovinske organizacije mogu dostaviti predstavnike za raspravu o trgovinskom sporu sa stranama i dati prijedloge za njegovo rješavanje. Članovi spora također mogu podnijeti svoj slučaj na sudu, tužiti ako smatraju da su uvjeti međunarodnog prava ili postojeći trgovinski sporazumi dovedeni u pitanje u vezi sa sporom. Na primjer, ako su dvije zemlje članice trgovinskog partnerstva koje izričito zabranjuje carine na robu koja se kreće između zemalja članica, a zemlja počne naplaćivati carinu, druga strana može tužiti naknadu štete i zaustaviti naplatu.