Tvornička poljoprivreda ili industrijska poljoprivreda je način proizvodnje hrane i vlakana koji iskorištava životinje i okoliš. Riječ je, ukratko, o masovnoj proizvodnji usjeva i stoke koja je usmjerena na opskrbu potrošačima hranom po nižim troškovima. Tvornička uzgoj je vrlo kontroverzna tema između zagovornika prava životinja, ekologa, farmera i korporacija. Učinci ove prakse, pozitivni i negativni, protežu se na sve.
Tijekom prošlog stoljeća, napredak u tehnologiji omogućio je da se industrijska poljoprivreda razvije u velikim razmjerima. Tvornička poljoprivreda uvelike se oslanja na korištenje pesticida, antibiotika, vitamina i gnojiva. To omogućuje proizvodnju više usjeva i životinja zaobilazeći prirodne uvjete koji bi im inače bili potrebni da prežive i napreduju. Na primjer, korištenje gnojiva omogućuje uzgoj mnogih usjeva na zemlji koja bi inače bila neproduktivna. Slično, upotreba antibiotika i vitamina omogućuje da mnoge životinje budu zatvorene na manjem području gdje bi inače bolest harala.
Uklanjanjem ovih uvjeta smanjuje se vrijeme i trošak proizvodnje, što znači niže cijene na policama supermarketa. Zagovornici tvorničke poljoprivrede tvrde da je ova industrija izvrsna za gospodarstvo, otvara više radnih mjesta, ograničava bolesti koje se prenose hranom i ima manji utjecaj na okoliš jer je proizvodnja veća, a korištenje zemljišta niže.
Protivnici ove prakse smatraju da je to okrutan i nehuman život za stoku. Životinje su pretrpane, nemaju mjesta za kretanje i zlostavljane su na užasne načine. Na primjer, kako bi se spriječilo da pilići kljucaju sebe ili druge u ekstremno prenaseljenim uvjetima, kljunovi pilića se peku samo nekoliko sati nakon izleganja. Ovo je samo vrh ledenog brijega kada je riječ o boli i patnji koju su sve vrste stoke, uključujući goveda, svinje, zečeve i ovce, prisiljene trpjeti kao žrtve tvorničke farme.
Osim toga, usjevi koji se uzgajaju s gnojivima i pesticidima predstavljaju zdravstveni rizik za ljude koji ih konzumiraju. Ove metode koje se koriste u tvorničkoj poljoprivredi također uzrokuju zagađenje okoliša otjecanjem i kemijskom kontaminacijom tla, vode, zraka i divljih životinja. Tvornička poljoprivreda u odnosu na gospodarstvo može zapravo stvoriti radna mjesta za mnoge, međutim, mala obiteljska gospodarstva su nadjačana i bore se za održavanje tradicionalnih i zdravih poljoprivrednih praksi.
Unatoč niskim troškovima koje ova praksa pruža, posljedice koje rezultiraju ozbiljna su zabrinutost za mnoge ljude, posebno u svjetlu mogućih zdravstvenih rizika i štete po okoliš koju ona uzrokuje. Potrošači su reagirali na te zabrinutosti sve više kupujući hranu označenu kao organska, ili, u slučaju mliječnih proizvoda, “bez kaveza”. Ove oznake ne znače nužno da proizvodi nisu rezultat tvorničkog uzgoja ili da su bez okrutnosti.
Za one koji su zabrinuti za okoliš, dobrobit životinja i njihovo zdravlje, podrška održivoj poljoprivredi je najbolje rješenje. To se može postići podržavanjem malih lokalnih farmi koje su predane zaštiti naših resursa i izbjegavanju proizvoda koji se masovno proizvode.