Što je zeleni BDP?

Zeleni BDP pokušaj je ekonomista da izmjere rast gospodarstva u usporedbi s štetom koju proizvodnja čini okolišu. To se postiže tako da se od bruto domaćeg proizvoda, odnosno BDP-a, od tog vremena oduzmu troškovi ekološke i ekološke štete u određenom vremenskom razdoblju. Kao rezultat toga, šteta nanesena okolišu u cjelini uračunava se u jednadžbu kako bi se dobila jasnija slika posljedica rasta gospodarstva. Nažalost, zeleni BDP može biti teško izmjeriti zbog problema svojstvenih pokušaju kvantificiranja troškova ekološke štete i štete po okoliš.

Briga o okolišu došla je u prvi plan u gotovo svakom aspektu života, jer ljudi postaju sve više zabrinuti zbog iscrpljenih prirodnih resursa i zagađenog okoliša. Ove zabrinutosti se često ne uzimaju u obzir pri mjerenju snage gospodarstva. Bruto domaći proizvod, koji je mjera i za potrošnju i za proizvodnju unutar zemlje, nije namijenjen da obuhvati ova pitanja okoliša. Kao rezultat toga, zeleni BDP bio je na čelu napora da se spoje gospodarski i ekološki problemi.

Osnovna suština problema koji izračun zelenog BDP-a pokušava riješiti jest kolika je točno cijena gospodarskog rasta u smislu kvalitete života na tom području. Primjerice, tvornica koja održava izvrstan raspored proizvodnje sigurno će povećati BDP u zemlji u kojoj se nalazi. Ako ta tvornica pritom prekomjerno zagađuje zrak, gospodarski rast koji je potaknula donekle je negiran ekološkom štetom koju je napravila.

Jedan od načina na koji zeleni BDP pokušava riješiti ovaj problem je oduzimanje troškova ekološke štete od ukupnog BDP-a jedne nacije. Ovi troškovi mogu se pojaviti u smislu resursa koji su iscrpljeni proizvodnjom, što može uključivati ​​minerale, zemljište, šume i vodu, između ostalog. Kao rezultat toga, tvrtke koje koriste proizvodne tehnike koje održavaju okoliš bit će korisnije za ovo mjerenje.

Osim toga, zeleni BDP također uzima u obzir svaku novčanu štetu nanesenu okolišu u smislu onečišćenja. To može biti teško staviti u teške brojeve, što ovu vježbu čini više aproksimacijom nego točnim izračunom. Onečišćenje iz proizvodnje možda se godinama neće pojaviti u okolišu, a stavljanje cijene na količinu može biti samo gruba procjena. Ipak, brojke daju ekonomistima i ekolozima nešto konkretno za korištenje kada pokažu negativne učinke potrošnje i proizvodnje.