Mnogi ljudi mogu smatrati da maltretiranje i uznemiravanje pokrivaju u biti isti teritorij neželjenog zastrašivanja, ali postoje neke važne razlike koje treba uzeti u obzir. Zlostavljanje na radnom mjestu i u školi može biti prvenstveno sukobljavanje i uključivati fizičke prijetnje i zastrašivanje, dok uznemiravanje na radnom mjestu ili u školi može biti više od kontinuiranog niza mentalnog, seksualnog ili fizičkog zlostavljanja.
Uredski nasilnik se često izravno suočava sa svojom žrtvom, dok bi uredski zlostavljač mogao koristiti pasivnije-agresivnije metode kako bi zastrašio svoju metu iz daljine. Maltretiranje i uznemiravanje se smatraju uvredljivim ponašanjem, ali pravni lijekovi za zlostavljanje često se razlikuju od onih za uznemiravanje. Maltretiranje se općenito smatra nasiljem na radnom mjestu, dok se uznemiravanje često kategorizira kao zastrašivanje na radnom mjestu.
Nasilnik u uredu ili u školi često će koristiti svoju impozantnu fizičku prisutnost kao glavni izvor taktike zastrašivanja. Žrtva nasilnika mogla bi se bojati ozbiljne tjelesne ozljede ako se ne ispune zahtjevi nasilnika. S druge strane, zlostavljač u uredu ili školi ne mora biti fizički jači ili impozantniji od svoje žrtve, ali žrtva bi se mogla bojati javnog ismijavanja ili osobne štete ako se ne ispune zahtjevi njezinog uznemiravača. Nasilnik se često oslanja na žrtvin strah od fizičke boli ili nevoljkost da uzvrati, dok se nasilnik oslanja na žrtvin strah od javne neugodnosti ili razotkrivanja. Uredski nasilnik će se suočiti sa svojom žrtvom u hodniku, dok nasilnik može odlučiti učiniti žrtvu metom okrutnih uredskih šala ili nemilosrdnih seksualnih nagovještaja.
Nasilnik zapravo može biti u poziciji autoriteta ili nadređenosti nad svojim žrtvama. Voditelj odjela ili predradnik mogao bi iskoristiti svoje ovlasti da maltretira podređene zaposlenike da obavljaju ponižavajuće zadatke ili nehotice prihvaćaju nepopularne zadatke u smjenama. Nasilnik na radnom mjestu često treba ovu polugu kao nadređeni kako bi svoju žrtvu držao u stanju zastrašivanja. Uznemiravač na radnom mjestu, s druge strane, može biti žrtvin suradnik ili čak podređeni. Razlika između maltretiranja i uznemiravanja je u tome što uznemiravanje može imati oblik neželjenog seksualnog napretka, uvredljivih šala, namjerne pogrešne komunikacije, uredskih tračeva ili sabotaže na radnom mjestu.
Druga važna razlika između maltretiranja i uznemiravanja je način na koji se takvi incidenti mogu pravno rješavati. Uredski nasilnik koji svoje ponašanje eskalira do stvarnog fizičkog kontakta sa žrtvom može biti uhićen i optužen za napad. Žrtva može dokumentirati i prijaviti prijetnje nasilnika nadređenom od povjerenja ili direktoru ljudskih resursa, koji potom može poduzeti odgovarajuće radnje da odvoji nasilnika od njegovog ili njezinog zaposlenja. Međutim, slučajevi seksualnog ili fizičkog uznemiravanja koji ne uključuju stvarno nasilje moraju se rješavati kroz različite pravne procedure. Žrtva će možda morati podnijeti detaljno izvješće koje dokumentira specifične incidente uznemiravanja na radnom mjestu. Navodnom uznemiravaču može se dati jednaka prilika za rješavanje tih zahtjeva na sudu ili u arbitražnom postupku. U suštini, zlostavljanje na radnom mjestu je uznemiravanje s naglaskom na fizičko zastrašivanje, dok uznemiravanje na radnom mjestu krši građanska prava žrtve sa ili bez elementa fizičkog zastrašivanja.