Održivo upravljanje je tehnika upravljanja resursima koja nastoji bilo kakvu žetvu ili potrošnju prirodnih resursa učiniti što održivijom. Stoga je glavni cilj nadopuniti sve resurse čim se iscrpe. Iako ovaj cilj možda nije praktičan, održivo upravljanje često može pomoći produžiti prirodni resurs što je dulje moguće, poput fosilnih goriva. Možda će biti lakše održavati resurse koji se smatraju obnovljivim, kao što su šume i ribarstvo.
Kako bi ostvario svoj cilj, održivo upravljanje često gleda na dva različita čimbenika: stopu potrošnje i stopu obnavljanja. U mnogim slučajevima cilj je održati ta dva čimbenika u ravnoteži. U slučajevima kada postoji višak resursa, može biti moguće obnavljanje potrošnje koje nadmašuje. U većini slučajeva to je vrlo stvaran problem ako višak ne postoji.
Iako se potrošnja često ne može vrlo lako smanjiti, postoje propisi koji mogu potaknuti nadopunu. Na primjer, mnoge politike održivog gospodarenja zahtijevaju da se šumsko drveće ponovno zasadi ako se posječe. Iako ovo možda nije najidealnija situacija za prirodni okoliš, ona pomaže dovesti do održive prakse, osobito ako je zasađeno više od jednog stabla za svako stablo koje se posječe.
U drugim slučajevima, nadopunjavanje je manje opcija, a jedina održiva praksa upravljanja koja se može primijeniti je ograničenje potrošnje ili žetve. To se, na primjer, često radi s ribarstvom. U ovom slučaju, dok vlada pokušava održati ili obnoviti populaciju ribe, često se nameću ograničenja ulova. Iako nije egzaktna znanost, ograničenja ulova često su vrlo uspješna u pomaganju pri obnovi vrste. Ipak, ne postoji način da se sa sigurnošću zna koliko se točno ribe može uloviti.
U nekim slučajevima može postojati situacija u kojoj se i nadopunjavanje i berba mogu kontrolirati kroz politike održivog upravljanja. Najbolji primjer za to su slatkovodne vrste riba. Mnoge države ne samo da ograničavaju ulov popularne sportske ribe, već imaju i program poribljavanja određenih vodenih površina.
Bez obzira na to koja se strategija odabere, praksa održivog upravljanja financira se različitim metodama. Tvrtke mogu izravno platiti dio toga, osobito ako beru određene resurse, poput drveća. Korisničke naknade također igraju važnu ulogu, poput onih koje se naplaćuju za ribolovne i lovne dozvole. Opći porezni prihodi također mogu predstavljati dio državnog proračuna za održivost.