Vlasničke tehnologije su sve vrste sustava, alata ili tehničkih procesa koje razvija i za određeni poslovni subjekt. Tehnologije ovog tipa često se razvijaju kao dio tekućih istraživačkih napora poduzeća, ali mogu nastati i zbog domišljatosti zaposlenika koji služe na pozicijama koje nisu izravno povezane s istraživačkim i razvojnim naporima. U svakom slučaju, ideje koje su razvili i predali zaposlenici obično se smatraju intelektualnim vlasništvom poslodavca, što im omogućuje da se kvalificiraju kao vlasnička tehnologija.
Važno je napomenuti da se vlasnička tehnologija može razviti za isključivu upotrebu unutar tvrtke ili se koristiti za stvaranje proizvoda koji poslu pruža apsolutnu prednost na tržištu. Na primjer, ako tvrtka razvije specifičnu formulu za sredstvo za čišćenje koje koristi sastojke koji se ne koriste u sličnim proizvodima, postoji velika šansa da će novi čistač omogućiti tvrtki da osvoji dodatni tržišni udio, na temelju jedinstvenosti formule. Budući da formula koristi sastojke koji su jedinstveni u industriji, bilo bi moguće patentirati formulu i tako zadržati vlasnička prava na korištenje te formule.
Općenito, vlasnička tehnologija, bilo da je razvijena za korištenje unutar poslovanja ili za prodaju kupcima, strogo je zaštićena. Samo službenici tvrtke koji moraju znati pojedinosti o tehnologiji imat će pristup detaljima procesa ili razvoja tehnologije. Osim sigurnosnih mjera koje se poduzimaju unutar tvrtke, nije neobično da tvrtka podnese zahtjev za autorska prava, patente i druge pravne registracije koje učinkovito sprječavaju bilo koji drugi subjekt da koristi tehnologiju, bez izričitog dopuštenja vlasnika tehnologije.
Mnoge tvrtke u brojnim industrijama posjeduju vlasničku tehnologiju. Jedan od najboljih primjera je farmaceutska industrija. Mnoge farmaceutske tvrtke razvijaju nove lijekove za upotrebu s određenim bolestima. Dobiveni su patenti na te lijekove, kao i autorska prava na nazive robnih marki, čime se tvrtkama u osnovi osiguravaju vlasnička prava kako na korištenje formule tako i na kemijske i robne marke lijekova. Tvrtka tada može odlučiti hoće li lijek prodavati isključivo ili dopustiti drugim tvrtkama da proizvode lijek u generičkom obliku, koristeći informacije koje je dostavio nositelj patenta. U oba slučaja, vlasnik tehnologije ima koristi od ekskluzivnih prava i kontrole nad vlasničkim proizvodom, te učinkovito sprječava neovlaštenu upotrebu vlasničke tehnologije od strane konkurenata.