Model distribucije je metoda koju tvrtke koriste za slanje proizvoda od mjesta nastanka do konačne prodajne točke. Klasični model uključuje najmanje tri različite strane: proizvođača robe, distributera ili skladišta i maloprodaju koja predstavlja krajnju prodajnu točku. Tijekom vremena, model distribucije može doživjeti promjene koje prebacuju odgovornost tih strana. Ovi modeli — koji se u nekim slučajevima nazivaju i opskrbnim lancima — mogu dodati troškove ili dodatne probleme normalnim poslovnim aktivnostima. Promjena stila ili metode distribucije može pomoći poduzeću da postigne bolje rezultate kako u profitabilnosti tako i u reputaciji robne marke.
Mnogi problemi mogu postojati s distribucijskim modelom, bez obzira na duljinu, stil ili strane uključene u sustav. Glavni problem u ovom modelu je jednostavna činjenica da svaka strana djeluje za svoju dobrohotnost. Na primjer, proizvođač se usredotočuje na proizvodnju robe po najnižoj mogućoj cijeni. Troškovi dostave ili distribucije također moraju biti minimalni kako bi tvrtka postigla maksimalnu profitabilnost. Veletrgovac ili distributer pokušava natjerati proizvođača da plati visoke cijene za premještanje robe trgovcima na malo jer ovaj posrednik želi profit za svoje aktivnosti.
Korištenje modela kratke distribucije obično košta manje i rezultira kraćim zastojima kada prodavač doživi nestašicu zaliha. Na primjer, proizvođač koji proizvodi artikl u velikoj potražnji mora imati distribucijski model koji može često opskrbljivati trgovce na malo kako bi povećao prodaju. Plaćanje premije za ovu vrstu distribucijske usluge možda neće predstavljati problem jer dobit od obilne prodaje vrlo traženih proizvoda nadoknađuje troškove distribucije. U nekim slučajevima velika tvrtka može stvoriti vlastitu distribucijsku uslugu razvijanjem distribucije koja može slati robu trgovcima na malo. Ovaj model može rezultirati čestim interakcijama tvrtke s kupcima zbog kratkog lanca opskrbe.
Prodavci su također važni u modelu distribucije za proizvođača. Slanje robe pogrešnim prodavačima može rezultirati kupcima koji ne žele kupovati određene robe u tim trgovinama. Na primjer, mali trgovci na malo koji nemaju mnogo lokacija u određenom regionalnom području znači da kupac mora voziti dalje kako bi kupio robu. Dodatno, prodaja robe na međunarodnom tržištu zahtijeva pravilnu upotrebu distribucijskog modela. Stvaranje odnosa s pravim partnerima može pomoći tvrtki da uspostavi čvrste veze na lokalnom tržištu.