Želučana sluznica je sloj želuca koji se sastoji od epitela, lamina propria i muscularis mucosae. Epitel prekriva površinu želučane sluznice i sastoji se od jednog sloja stupastih stanica koje luče gustu, sklisku, bistru tekućinu koja se naziva sluz, kao i alkalnu tekućinu. Sluz i alkalna tekućina štite epitel od mehaničkih ozljeda i želučane kiseline. Na površini želučane sluznice nalaze se i brojni otvori kanala koji se nazivaju želučane jame, u kojima se prazni jedna ili više želučanih žlijezda.
Želučana sluznica podijeljena je u tri regije uključujući srčanu žljezdanu regiju koja se nalazi neposredno ispod donjeg sfinktera jednjaka, oksintičku žljezdanu regiju smještenu u tijelu i fundusu i žlijezdanu regiju pylorusa smještenu u antrumu. I srčana i pylorična žlijezdana regija prvenstveno sadrže stanice žlijezda koje luče sluz, ali potonje također sadrže stanice gastrina (G stanice), koje luče hormon gastrin. Oksintična (kiselina) žljezdana regija sadrži tri vrste stanica uključujući stanice sluznice vrata koje izlučuju sluz, parijetalne ili oksintične stanice koje luče klorovodičnu kiselinu i intrinzični faktor, te peptičke ili glavne stanice koje luče pepsinogen.
Gastrin potiče lučenje klorovodične kiseline i pepsinogena stimulirajući parijetalne i peptičke stanice. Klorovodična kiselina razgrađuje materijal hrane, ubija većinu progutanih mikroorganizama i katalizira pretvorbu neaktivnog pepsinogena u aktivni pepsin, koji je odgovoran za probavu proteina. Pepsinogeni su sadržani u zimogenim granulama u peptičkim ili glavnim stanicama, a oslobađaju se egzocitozom. Prisutnost klorovodične kiseline osigurava potrebne kisele uvjete za pretvorbu pepsinogena u pepsin. Unutarnji faktor veže vitamin B12 i omogućuje mu da se apsorbira u ileumu.
Osnovni čimbenici koji stimuliraju želučanu sekreciju su acetilkolin, gastrin i histamin. Acetilkolin potiče lučenje sluzi stanicama sluzi, klorovodične kiseline parijetalnim ili oksintnim stanicama, a pepsinogena peptičkim ili glavnim stanicama. Gastrin i histamin djeluju samo na parijetalne ili oksintične stanice.
Tijekom normalne želučane funkcije, površinske epitelne stanice se normalno ljušte u lumen. Ove stanice zamjenjuju regenerativne stanice, koje imaju sposobnost diferenciranja u stupaste epitelne stanice i migriranja na svoje novo mjesto. Osim toga, ove su stanice stupaste matične stanice isprepletene među stanicama sluznice vrata. Želudac koristi te stanice za popravak epitelnih oštećenja na površini.
Postoje i stanice difuznog neuroendokrinog sustava (DNES) raspršene među ostalim epitelnim stanicama želučane sluznice. DNES stanice su tipovi endokrinih stanica na različitim mjestima u cijelom tijelu. Ove stanice luče tvari slične hormonima.