Nedostatak potrebnih resursa jedan je od primarnih razloga međunarodne trgovine. Neke zemlje razmjenjuju svoja dobra i usluge kako bi dobile stranu valutu. Drugi to čine jer njihove vlade nameću ograničenja koja prodaju ili proizvodnju određenih dobara i usluga čine problematičnim. Dodatni razlozi međunarodne trgovine uključuju poticanje konkurentnosti i iskorištavanje ušteda.
Duga je popis razloga zbog kojih bi se zemlje mogle uključiti u međusobnu trgovinu. Za početak, zemlja možda nema sirovine potrebne za proizvodnju određenih vrsta robe. Ipak, ta dobra mogu biti bitna za živote stanovništva jedne nacije. To čini nužnim da nacija u potrebi nabavi te sirovine iz izvora koji ih posjeduju.
Naprotiv, one nacije koje posjeduju te sirovine mogu imati malo drugih izvora prihoda. Problem s kojim se često susreću u zemljama trećeg svijeta je da su one bogate resursima, ali ekonomski siromašne. To im daje motiv za poticanje i potporu međunarodne trgovine. To ne samo da osigurava izvor prihoda, već u mnogim slučajevima osigurava i manjim zemljama značajan izvor strane valute koja je mnogo jača od njihove.
Još jedan od razloga međunarodne trgovine je potreba za pristupom vještinama i tehnologiji koji bi inače bili nedostupni ili ograničeni. Ponekad nacija može imati pristup sirovinama koje su joj potrebne, ali može nedostajati mogućnosti da te materijale pretvori u potrebne potrošačke proizvode. Drugi narod može imati posebnost u proizvodnji onoga što je potrebno. To je problem koji se može vidjeti u zemljama u nastajanju i razvijenim zemljama. Mnoge zemlje u nastajanju dodatno su sputane nedostatkom odgovarajuće infrastrukture, zbog čega se za mnoge svoje potrebe oslanjaju na strane izvore.
Smanjenje rizika kroz raznolikost razlog je vanjske trgovine. Možda postoje domaći izvori dobara i usluga, ali oslanjanje na jedini izvor može biti rizična poslovna odluka. Kako bi se potaknula konkurentnost i smanjila vjerojatnost problema kao što su prekidi u opskrbi, često se traže inozemni izvori.
Državni propisi ponekad su motivirajući čimbenik za međunarodnu trgovinu. Određene nacije nameću stroge propise o proizvodnji ili prodaji određenih dobara ili usluga. Kao rezultat toga, često je mnogo lakše uvesti gotovu robu i preprodati je ili pristupiti potrebnim uslugama iz inozemnog izvora.
Štednja je jedan od čestih razloga međunarodne trgovine. To što jedna država može proizvoditi određenu robu ne znači da to može učiniti po najboljoj cijeni. Brojni čimbenici, poput rada i poreza, mogu povećati veleprodajnu i maloprodajnu cijenu roba i usluga. U mnogim slučajevima ljudi radije pristupaju stavkama negdje drugdje ako će to smanjiti iznose koje su dužni platiti za njih.