Tržišna ekonomija je ona u kojoj pojedinci i poduzeća djeluju unutar pravnog okvira koji je postavila vlada. Ključni čimbenik ovdje je da vlade nemaju interakciju – ili ne čine toliko – s tržištem. Uloga konkurencije u tržišnoj ekonomiji često je ono što čini da ovaj sustav dobro funkcionira. U većini slučajeva, konkurencija omogućuje veći izbor, poboljšava kvalitetu proizvoda učinkovitim korištenjem resursa i povećava gospodarski rast povećanjem ulaganja. U većini slučajeva rezultati natjecanja su gotovo uvijek pozitivni.
Lični interes je jedan od ključnih aspekata u tržišnoj ekonomiji. Omogućuje pojedincima ili tvrtkama da donose vlastite odluke o tome kako potrošiti prihod i uložiti dodatni kapital. Ekonomisti ovaj proces često nazivaju izborom, s više izbora što gospodarstvo čini boljom opcijom za potrebe i želje mnogih pojedinaca i poduzeća. Konkurencija može omogućiti izbor između robe s nazivnom robnom markom i zamjenskih artikala. Na primjer, pojedinac može birati između skupljih, popularnih cipela ili nešto manje popularnih, ali dovoljnih tenisica koje koštaju manje.
Ekonomski resursi se klasično definiraju kao zemlja, rad i kapital. Korištenje ovih resursa rezultira kupovinom i prodajom roba i usluga. Četvrti ekonomski resurs je poduzetništvo, a to je sposobnost pojedinca da proizvodnju ekonomskih resursa pretvori u uspješno poslovanje. Uloga konkurencije u tržišnoj ekonomiji omogućuje višestrukim pojedincima ili poduzećima da učinkovito koriste resurse i proizvode najjeftinije proizvode uz najbolju kvalitetu. Stalna konkurencija dodatno oplemenjuje korištenje resursa tvrtke i prisiljava je da poboljša proizvode i operacije ili trpi posljedice.
Rast u tržišnoj ekonomiji ovisi o korištenju kapitala. Konkurencija omogućuje pokretanje novih poduzeća i povećanje ukupne proizvodnje. Kada se to dogodi, rezultat je prirodni ekonomski rast. Pojedinci imaju bolje poslove i potencijalno veća primanja, potražnja za robom i uslugama se povećava, a tvrtke počinju ili povećavaju ponudu kako bi zadovoljile potražnju. Ciklična priroda tržišnog gospodarstva omogućuje veća ulaganja i, zauzvrat, veći rast i proizvodnju.
Dugoročna održivost tržišnog gospodarstva ovisi o količini slobode u tržišnom gospodarstvu. Zakoni o privatnom vlasništvu su među najvažnijim u tim sustavima. Kada pojedinci mogu zadržati resurse ili kapital koji zarađuju, tržište ima tendenciju uspjeha u održivim vremenskim razdobljima.