Poljoprivredna trgovina uključuje kupoprodaju proizvoda koji su proizvedeni u šumarstvu i poljoprivredi. Potrošačima može pružiti veći pristup raznim poljoprivrednim proizvodima, često po pristupačnijim cijenama. Primjerice, europske zemlje mogu nabaviti kakao, kavu i tropsko voće baveći se poljoprivrednom trgovinom. Trgovina također donosi svježe voće i povrće u zemlje poput Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država tijekom njihovih hladnih zimskih mjeseci.
Pojam poljoprivredne trgovine datira još iz vremena Rimljana, koji su uzgajali usjeve izričito u svrhu trgovine. Od davnina se poljoprivredna trgovina proširila u globalno poduzeće i uključuje nebrojene robe. Moderno poljoprivredno tržište je golemo i obuhvaća više od uvoza i izvoza hrane. Ostale robe kojima se može trgovati uključuju stoku, sirovine, vlakna i stimulanse.
Prehrambeni proizvodi – prvenstveno žitarice, povrće i voće – kupuju se i prodaju na poljoprivrednim tržištima kako bi se zadovoljila globalna potražnja za hranom. Goveda, ovce, svinje, kokoši i konji često se trguju za hranu, rekreaciju ili druge svrhe, kao što je proizvodnja kože. Sirovine, poput drveta i bambusa, također se kupuju i prodaju na poljoprivrednim tržnicama. Druga poljoprivredna roba kojom se često trguje su vlakna, uključujući materijale kao što su konoplja, svila, vuna i pamuk. Stimulansi poput duhana i alkohola također čine značajan dio poljoprivrednog tržišta.
Gospodarstva zemalja u razvoju često su vođena njihovim sposobnostima da izvoze poljoprivredne proizvode. Iako trgovina poljoprivrednim proizvodima može pružiti prilike za siromašnije zemlje, neke od tih zemalja nemaju infrastrukturu za adekvatnu distribuciju proizvoda. Osim toga, mogu imati poteškoća u natjecanju ako se na njihovu izvezenu robu uvedu visoke carine. Kao rezultat toga, međunarodna poljoprivredna trgovina može biti teška u zemljama u razvoju, posebno za male ili ruralne farme.
Poljoprivredna trgovina postaje globalnija zbog napretka u tehnologiji i trgovinskih sporazuma sklopljenih među županijama. Praćenje fluktuacija na tržištu kao i poznavanje primjenjivih trgovinskih propisa može biti izazovan zadatak za kupce i prodavače u industriji. Kako trgovina postaje sve globalnija, zemlje poduzimaju korake za potporu politikama koje promiču pravednu trgovinu i održive poljoprivredne prakse.
Na primjer, mnoge su zemlje usvojile vlastite programe trgovine poljoprivrednim proizvodima. Ovi su programi obično usmjereni na implementaciju i rast domaćih i međunarodnih prodajnih mjesta za poljoprivredne proizvode u zemlji. Neke zemlje nude poljoprivrednicima subvencije za uzgoj određenih poljoprivrednih proizvoda. Obrazovanje i obuka o praksama održivog rasta također mogu biti dio ukupnog trgovinskog programa zemlje. Osim toga, mnoge zemlje nastoje proširiti trgovinu s drugim zemljama sklapanjem sporazuma koji ukidaju ili smanjuju uvozne i izvozne poreze na poljoprivredne proizvode.