Zona zabrane letova je područje ili teritorij na kojem zrakoplovi ne smiju letjeti. Ovo može biti dio vojne operacije u kojoj međunarodne trupe provode propis Ujedinjenih naroda (UN). Zona zabrane letova također se može odnositi na određena područja kopna oko kojih nacionalna vlada ne želi zrakoplove. Takva su područja često klasificirana i sadrže osjetljive informacije i tehnologije.
Prošle zone zabrane letova uključuju Irak (1993.-2003.) i Bosnu i Hercegovinu (1993.-95.). Iračku zonu zabranjenog leta uspostavile su međunarodne snage, uključujući Britaniju i Tursku, kako bi zaštitile Kurde u sjevernom dijelu zemlje. Slična zona uspostavljena je 1992. za zaštitu šijitskog stanovništva južnog Iraka. Bosanskohercegovačka zona zabrane letova osmišljena je kako bi zaštitila civile od zračnih napada.
Zone zabrane letova povezane s borbom stvaraju skupine nacija kao odgovor na sukobe ili humanitarne krize. Pravo na postavljanje takve zone određeno je rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, ali, kao na Kosovu, to nije uvijek potrebno. Za osiguravanje takvih rezolucija potrebna je većina glasova u vijeću i bez protivljenja stalnih članica, uključujući Britaniju, Francusku, SAD, Rusiju i Kinu.
Zone zabranjenih letova provodi kombinacija snaga koje su se dobrovoljno prijavile za sudjelovanje. Provedba se može provesti samo nakon što je vlastita zračna snaga oporbe onesposobljena. Kako bi zaštitili patrolirajuće zrakoplove, saveznici UN-a također trebaju uništiti protuzračnu obranu oporbe. Bombardiranjem se često pokušavaju uništiti i polijetalne i sletne trake.
Provedba zone zabranjenog leta također zahtijeva logističku podršku. To se odnosi ili na obližnje nosače zrakoplova ili prijateljske zračne luke u susjednim zemljama. Zračne snage će koristiti te resurse za punjenje gorivom, održavanje i ponovno naoružavanje svojih zrakoplova. Zbog nedostatka zemaljskog radara koji bi pomogao u usmjeravanju zrakoplova, vojni zločini koji su doneseni kako bi se uspostavila zona zabrane letova oslanjaju se na zrakoplove zračnog sustava upozorenja i upravljanja (AWACS).
Nevojne zone bez letenja često štite osjetljiva područja i objekte. Na primjer, nuklearno postrojenje u Kahuti u Pakistanu pokriveno je takvom zonom. U SAD-u postoje zone zabrane letova oko područja kao što su tvornica nuklearne montaže u Amarillu u Teksasu i baza pomorskih podmornica u Kings Bayu u Georgiji.
Manje poznata upotreba zona zabranjenih letova je zaštita područja od kulturnog značaja. Dobar primjer ove vrste zone zabranjenog leta je ona iznad i oko Machu Picchua u Peruu. Drugi pokriva Taj Mahal u Indiji. Drugi primjeri uključuju Buckinghamsku palaču i Whitehall u Velikoj Britaniji, zgradu Taipei 101 na Tajvanu i Constitution Avenue u Islamabadu u Pakistanu.