Analiza automobilskih tekućina je proces određivanja stanja raznih ulja i drugih tekućina koje koriste automobili i kamioni. Mnoge automobilske tekućine s vremenom se razgrađuju i treba ih mijenjati u redovitim intervalima. Analiza tekućine može se sastojati od vizualnog pregleda ili neke vrste testa koji može ukazati treba li tekućinu isprati ili promijeniti. Neke automobilske tekućine koje se mogu podvrgnuti redovitim analizama su motorno ulje, tekućina za prijenos, rashladna tekućina i tekućina za kočnice. Ove tekućine se s vremenom mogu razgraditi, dok se druge mogu oštetiti toplinom i polako postaju manje učinkovite.
Većina iskusnih automobilskih tehničara može procijeniti stanje tekućine koristeći svoja osnovna osjetila vida i njuha. Iskusni tehničar općenito zna kako svježa tekućina za mjenjač izgleda i miriše te može reći hoće li je uskoro trebati promijeniti. Antifriz također ima tendenciju izgleda drugačije jer se počinje kvariti, a često je moguće utvrditi je li se motor pretjerano zagrijao po mirisu rashladne tekućine. Ostale tekućine, kao što je motorno ulje, može biti teže procijeniti osim ako se nisu mijenjale jako dugo. Kočna tekućina je još jedan primjer da se tehničar obično mora osloniti na vremenske intervale kako bi procijenio kada je treba isprati, osim ako se gumene brtve u sustavu nisu počele kvariti.
Postoji niz kemijskih testova koji mogu pomoći vještom tehničaru ili omogućiti laiku da izvrši vlastitu analizu tekućine. Ovi testovi se obično sastoje od trake koja se može umočiti u tekućinu ili flastera na koji se tekućina može kapati. Trake ili flasteri mogu biti izrađeni od materijala koji će reagirati na nečistoće ili druge tvari u tekućinama, što može ukazivati da je potrebna promjena ili ispiranje.
Analiza tekućine motornog ulja, tekućine mjenjača, tekućine servoupravljača i drugih ulja obično uključuje test upijanja. Tehničar može staviti nekoliko kapi ulja na specijalizirani upijač i zatim ispitati način na koji se širi. Čisto ulje obično ima drugačiju boju od prljavog ulja, a prisutnost zagađivača može stvoriti različite slojeve. Tehničar može imati grafikon koji prikazuje ulja u različitim uvjetima za usporedbu rezultata.
Postoji nekoliko različitih metoda za ispitivanje tekućine protiv smrzavanja. Hidrometar specifične težine obično će pokazati koliku zaštitu rashladna tekućina nudi od smrzavanja, dok traka za ispitivanje pH može otkriti je li postala kisela. Refraktometri se ponekad koriste i za ispitivanje antifriza, jer mogu pokazati zaštitu od smrzavanja i postoji li kontaminacija uljem.
Analiza kočione tekućine obično uključuje ispitivanje prisutnosti vode. Budući da je većina kočione tekućine hidrofilna, tijekom vremena će težiti privući molekule vode. To može promijeniti fizička svojstva tekućine, što dovodi do blijeđenja kočnica i općenito lošeg učinka. Vozila koja se voze redovito i imaju dovoljno često kočnice možda nikada neće doživjeti ovo, iako druga mogu akumulirati značajnu količinu vode u kočionoj tekućini. Traka za testiranje kočione tekućine obično će promijeniti boju ako je prisutna voda, što ukazuje da je potrebno isprati sustav.