Kontraktilno tkivo nije ništa drugo nego tkivo koje se koristi u mišićima. Zove se tako jer se tkivo može kontrahirati, bilo na zahtjev ili nehotice. Ima niz jedinstvenih svojstava kako bi se skupio i ispoljavao silu.
Da bi ova vrsta tkiva djelovala, prvo mora primiti signal. Ovaj signal je u obliku električnog impulsa, koji počinje u mozgu i putuje do mišića preko živčanog sustava tijela. Kada dođe do mišića, brojni procesi preuzimaju kako bi kontraktilno tkivo funkcioniralo kako je predviđeno.
Kontraktilno tkivo ima tanke i debele filamente. Kako bi stegli mišiće, debele niti, napravljene od proteina zvanog miozin, povezuju se preko poprečnih mostova s tankim filamentima, koji su napravljeni od proteina zvanog aktin. Manje mišićne niti zapravo okružuju veće. Dok miozin dolazi u kontakt s aktinom, on povlači manji filament preko sebe, uzrokujući kontrakciju.
Kako bi se miozin povezao s aktinom unutar tkiva, kalcij se veže na molekule poznate kao troponin-tropomiozin molekule. Kada se to dogodi, te molekule mijenjaju oblik i dopuštaju miozinu pristup područjima na aktinu gdje se mogu formirati križni mostovi.
Nakon što je akcija završena, doći će vrijeme da se kontraktilno tkivo opusti. Da bi se to dogodilo, ti poprečni mostovi moraju biti isključeni. Kako bi to postiglo, tijelo uklanja kalcij iz tkiva i molekule troponin-tropomiozina, dopuštajući im da se vrate u svoj normalan oblik. Kada se to dogodi, veze između miozina i aktina se prekidaju i tkivo se opušta.
Iako ovaj proces može zvučati komplicirano, provodi se u djeliću sekunde i događa se bezbroj puta svaki dan. Mišići rade i na naš vlastiti impuls i bez našeg dopuštenja, djelujući samostalno kako bi obavljali vitalne životne funkcije.
Bez kontraktilnog tkiva ljudski život, pa čak i većina oblika života životinja, ne bi bio moguć. Među njegovim najvažnijim zadaćama su stvaranje topline, održavanje držanja, stabilizacija zglobova i, naravno, stvaranje pokreta.