Lipidi, kao što su masti i voskovi, koji imaju vezane skupine ugljikohidrata koje se nazivaju glikani, nazivaju se glikolipidi. Postoji mnogo različitih vrsta glikolipida koji služe mnogim različitim biološkim ulogama; prije svega, oni su uključeni u prepoznavanje stanica i proizvodnju energije. Glikani se najčešće vežu za fosfolipide, koji imaju jedan kraj topljiv u vodi i jedan kraj netopiv u vodi. Obično se nalaze kao dijelovi staničnih membrana zbog nekih osobina povezanih s njihovim polarnim i nepolarnim krajevima. Općenito govoreći, glikolipid će nastati kada je lanac ugljikohidrata vezan za vanjski dio stanične membrane koja se sastoji od lipida.
Najčešći tipovi glikolipida su glikosfingolipidi, koji se sastoje od ceramida povezanih s glikanom. Ceramidi se sastoje od masnih kiselina povezanih sa sfingozinima, koji su jednostavno amino alkoholi koji se obično nalaze u živčanom tkivu. Glikosfingolipidi imaju tendenciju da služe mnogim ulogama koje se odnose na funkciju živaca i mozga; oni su povezani s pravilnim funkcioniranjem mijelinskih ovojnica oko živaca i različitih signalnih procesa kroz stanične membrane. Neki veći glikosfingolipidi zapravo su povezani s antigenima koji definiraju krvnu grupu i mogu pomoći u označavanju prisutnosti nekih tumora. Glikosfingolipidi su vrlo važne vrste glikolipida; pojavljuju se u mnogo različitih oblika i uključeni su u mnoge različite biološke procese.
Galaktolipidi su druga skupina glikolipida; definirani su svojom grupom ugljikohidrata, galaktozom. Dok glikosfingolipidi obično imaju atome dušika negdje u svojim molekularnim strukturama, galaktolipidi nemaju. Galaktolipidi su česti u biljkama; oni često zamjenjuju neke fosfolipide u biljkama kako bi omogućili da se fosfor, koji može biti oskudan, iskoristiti za druge važne procese. Galaktocerebrozid je vrsta galaktolipida koji se obično nalazi u mijelinskoj ovojnici oko živaca kralježnjaka. Većina drugih oblika galaktolipida nalazi se samo u biljkama.
Niemann Pickova bolest tip C je genetski poremećaj koji je povezan sa skladištenjem nekih oblika lipida, uključujući neke glikolipide. Točnije, javlja se kada lizosomi, koji su organele koje sadrže enzime uključene u probavu, nisu u stanju pravilno razgraditi glikolipide i kolesterol. Kao rezultat toga, te se tvari nakupljaju unutar lizosoma i uzrokuju mnoge probleme. Niemann Pickova bolest tipa C može imati vrlo širok raspon simptoma, što otežava pravilnu dijagnozu. Neurološka degradacija je najčešći simptom; pojedincima s Niemann Pickovom bolešću tipa C često je teško pravilno hodati, gutati, pravilno spavati ili sudjelovati u širokom rasponu prethodno jednostavnih aktivnosti. U mnogim slučajevima, bolest na kraju ubije oboljelog pojedinca.