Septum lucidum – također poznat kao septum pellucidum – tanka je membrana nalik na list u blizini srednjeg mozga koja je u obliku suze. Leži ispod corpus callosum – trake živčanih niti koja povezuje lijevu i desnu hemisferu mozga – i iznad forniksa – trake u obliku luka koja povezuje lijevu i desnu cerebralnu hemisferu – ili svjesne mentalne centre mozga. Donja desna i lijeva strana ove membrane spojene su zajedno u blizini središta mozga kako bi tvorile srednju stijenku bočnih ventrikula, koji su trokutasti prostori s izbočinama zvanim “rogovi” i ispunjeni su cerebrospinalnom tekućinom koja cirkulira oko centre za obradu živaca mozga.
Područje mozga poznato kao septum lucidum nije prepoznato od strane neuroznanosti – proučavanja rada mozga – da služi bilo kojoj specifičnoj anatomskoj svrsi osim kao membrana za razdvajanje između jezgri septuma i corpus callosum. Kao takva, membrana se uglavnom sastoji od glijalnih stanica – jedne od dvije glavne vrste stanica u mozgu. Glijalne stanice su najzastupljenija vrsta moždanog tkiva, brojčano nadmašuju neurone, drugu vrstu moždanih stanica, za 9:1, a čine i preko 50 posto volumena mozga. Dok se neuroni nazivaju stanicama koje “razmišljaju” koje prenose signale oko neuronske mreže mozga, nagađa se da glijalne stanice zapravo ne podržavaju funkciju obrade informacija neurona.
Neke moderne studije pokazale su da glijalne stanice – osobito one koje se nalaze u tako ključno lociranim strukturama srednjeg mozga kao što je septum lucidum – mogu imati funkcije koje su prije bile nepoznate, kao što je sposobnost širenja kalcijevih valova. Nadalje se teoretizira da kalcijevi valovi predstavljaju oblik signalizacije niskog intenziteta unutar mozga koji je odvojen od električne aktivnosti velike brzine koju provode neuroni, a koji su tradicionalno prihvaćeni kao jedini pokretači misaonih aktivnosti u mozgu. Proučavanje ovih valova pokazuje kako suptilni načini funkcioniranja mozga postaju očigledni, dodajući dodatne slojeve složenosti uobičajenim operacijama mozga.