Fitnes stručnjaci preporučuju pokušaj postizanja i održavanja pulsa tijekom vježbanja u određenom rasponu poznatom kao ciljni broj otkucaja srca. Ovaj raspon otkucaja srca varira među pojedincima, ali se može izračunati korištenjem formule poznate kao Karvonenova metoda. Općenito, formula uzima u obzir nečiju dob, maksimalnu brzinu otkucaja srca i broj otkucaja srca u mirovanju za izračunavanje najučinkovitijeg pulsa za vježbanje.
Da biste odredili broj otkucaja srca pri vježbanju pomoću Karvonenove metode, najprije odredite raspon intenziteta. Nesposobni pojedinci i vježbači početnici htjet će započeti s 50% intenziteta, dok će vježbači u formi ili iskusniji htjeti raditi na 65% intenziteta ili više. Karvonenova metoda uzima u obzir i donji kraj raspona intenziteta i visoki kraj, koji je tipično 85-90%.
Uzimajući raspon intenziteta uzorka od 50-85%, raspon u kojem se želi zadržati puls tijekom vježbanja, Karvonenova formula se može izračunati na sljedeći način: Ciljani broj otkucaja srca (THR)= ((MaxHR – RHR) x Intenzitet %) + RHR. Maksimalni broj otkucaja srca, ili ono što se smatra maksimalnim sigurnim otkucajima srca tijekom vježbanja, može se odrediti oduzimanjem nečije dobi od 220, tako da bi 30-godišnjak imao MaxHR od 190. Otkucaj srca u mirovanju može se izmjeriti uzimanjem nečiji puls i brojanje broja otkucaja tijekom jedne minute, idealno kada se prvi put probudite ujutro.
Ako pojedinac uzorka ima MaxHR od 190, RHR od 70 i željeni raspon intenziteta od 60-85%, tada se brzina pulsa te osobe može izračunati korištenjem Karvonenove metode. Najprije se mora odrediti donji kraj raspona: THR= ((190-70) x .60) + 70 = 142 otkucaja u minuti. Sljedeći, visoki kraj: THR= ((190 – 70) x .85) + 70 = 172. Stoga bi se puls te osobe trebao održavati između 142 i 172 otkucaja u minuti tijekom vježbanja kako bi se postigla poboljšanja kardiovaskularne kondicije.
Održavanje ciljanog broja otkucaja srca osigurava da će vježbe koje se izvode dovesti do poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja. Također je pokazatelj intenziteta koji može predvidjeti učinkovitost određenog oblika vježbanja. To može pomoći u procjeni njegove vrijednosti kao metode sagorijevanja masti.
Tijekom vježbanja povećana potražnja mišića za kisikom znači da srce mora kucati brže kako bi isporučilo veći volumen kisika putem krvi tim radnim mišićima, koji će ga iskoristiti za proizvodnju energije. Kisik se uvlači u pluća, gdje se krv ispumpana iz srca zaustavlja kako bi je pokupila prije nego što se ispumpa natrag kroz srce i ispumpava u tijelo za isporuku. Za prijenos veće količine kisika tijekom određenog vremenskog razdoblja – tijekom 30-minutnog kardio treninga, na primjer – broj otkucaja srca se mora povećati od brzine mirovanja do pulsa tijekom vježbanja.
Pokazatelj kardiovaskularne kondicije je volumen kisika koji se može nositi količinom krvi koja izlazi iz srca pri svakom otkucaju. Osoba u formi bit će učinkovitija u uzimanju kisika od nesposobne osobe, što znači da srce te osobe neće trebati otkucati toliko puta u minuti kako bi isporučilo količinu kisika koju tijelo zahtijeva. Brzina otkucaja srca u mirovanju (RHR) bit će niža, obično ispod 70 otkucaja u minuti kod osobe u formi, a također će biti niža i brzina pulsa pri vježbanju, koja odgovara pulsu u mirovanju. Treniranje kardiovaskularnog sustava vježbanjem unutar ciljanog raspona otkucaja srca učinit će ga s vremenom učinkovitijim i smanjiti broj otkucaja srca u mirovanju.