Čaj od hrta je biljni čaj spravljen od listova biljke bijelog hrta. Čaj skuhan od listova hrta može se koristiti za liječenje raznih manjih bolesti. Osobito je učinkovit u ublažavanju simptoma poremećaja gornjih dišnih puteva, poput kašlja ili astme. Čaj od hrta se također koristi u medicini za ublažavanje noćnog refluksa kiseline, bolova u trbuhu i probavne smetnje, ublažavanje bolova kod glavobolje uzrokovanih infekcijama sinusa i ublažavanje simptoma povezanih s prehladom. Biljka također smiruje bol i svrbež uzrokovanu upalom grla.
Bijeli hrt je višegodišnja biljka i član obitelji metvice. Autohtona je u Europi, ali se također može naći u Sjevernoj i Južnoj Americi. Naziv “horehound” očito potječe od imena egipatskog boga svjetlosti sa glavom jastreba, Horusa, jer je alternativni naziv za biljku “Horusovo sjeme”. Listovi hrta sadrže marrubiinsku kiselinu, tanine, smole i flavinoide.
Upravo marrubiinska kiselina, ili marrubiin, u čaju od hrta daje čaju većinu njegovih blagotvornih ljekovitih svojstava. Marrubiin je ekspektorans koji stimulira žlijezde slinovnice i bronhiole, što pomaže u uklanjanju sluzi i sluzi iz pluća, prsa i grla. Također potiče proizvodnju veće količine želučanog soka i ubrzava proces probave, što zauzvrat minimizira pojavu noćnog refluksa kiseline. Marrubiin je također analgetski spoj, zbog čega je čaj od horehounda učinkovit u smanjenju boli uzrokovane upalom grla, infekcijom sinusa ili probavne smetnje.
Još jedna aktivna komponenta čaja od hrta je tanin. Tanini imaju protuupalna i adstrigentna svojstva koja smanjuju organske spojeve poput proteina, aminokiselina i alkaloida. Iz tog razloga, horehound se povijesno koristio za liječenje žrtava trovanja. U moderno doba, ljekovita upotreba tanina uključuje liječenje proljeva, hemoroida, gastritisa i enteritisa. Međutim, unos previše tanina može biti opasan jer tanini ometaju sposobnost tijela da apsorbira vitalne hranjive tvari poput kalcija i željeza.
Jednu šalicu čaja od horehounda možete napraviti prelivanjem jedne šalice kipuće vode preko jedne žličice osušenih listova hrta. Ova infuzija se zatim mora ostaviti da odstoji, pokrivena, oko 10 do 15 minuta. Listovi hrta se zatim mogu procijediti, a čaj se može zasladiti medom ili melasom kako bi se spriječio gorak okus biljke. Čaj od hrta ne smije se zaslađivati šećerom, jer se vjeruje da to poništava neke od njegovih blagotvornih učinaka.