Sklek s jednom rukom je složena vježba koja zahtijeva mnogo više snage i ravnoteže od standardnog skleka s dvije ruke. Za izvođenje vježbe, sportaš počinje u položaju daske, ali se podupire samo jednom rukom. Sportaš zatim spušta tijelo prema tlu, a zatim ga ponovno gura prema gore. Ova vježba prvenstveno jača mišiće prsa i tricepsa. Također pogoduje mišićima stabilizatorima u rukama, prsima i trbuhu, a blagu korist ima i za noge.
Postoje dvije varijacije skleka jedne ruke. Prvi i najčešći je potisak jedne ruke s ispruženom rukom. U ovoj varijanti, ruka koja izvodi sklek bit će udaljenija od tijela nego što bi bila u standardnom skleku. Nije izravno ispod tijela, pa će pružiti manju potporu gornjem dijelu trupa. Kako bi se tome suprotstavili, noge će biti razmaknute mnogo šire od širine ramena.
S nogama u ovom položaju doći će do napetosti koja teče od potporne ruke kroz tijelo do suprotne noge. Druga noga pomaže u osiguravanju ravnoteže, ali suprotna noga i ruka će izdržati većinu težine tijekom skleka jedne ruke. Osjećaj te napetosti je ključan jer je sposobnost sportaša da koristi svoju ruku i suprotnu nogu kako bi se suprotstavio toj napetosti koja će osigurati potrebnu ravnotežu za izvođenje vježbe.
Nakon što sportaš postigne ovu ravnotežu, može saviti ruku kako bi spustio tijelo prema podu. Nakon što se prsa približe podu, sportaš gura ruku kako bi podigao tijelo natrag u prvobitni položaj. Sportaš tada može ponoviti postupak za bilo koji broj ponavljanja prije nego što se prebaci na drugu ruku.
Druga varijacija skleka s jednom rukom je držati ruku uz tijelo na način koji je sličan skleku s dvije ruke. To će omogućiti i da noge budu bliže jedna drugoj. Napetost između ruke i suprotne noge i dalje će postojati. Noge su, međutim, bliže jedna drugoj, tako da se ne spajaju s rukom i tvore tako široki trokut kao u prethodnoj varijanti. Kao rezultat toga, noga za balansiranje nije u stanju toliko pomoći u ravnoteži sportaša.
Rezultat je da je ova verzija skleka s jednom rukom teža od verzije s izvlačenjem ruke. Obje varijante rade na istim mišićima, ali stabilizirajući mišići u varijanti s položenom rukom moraju raditi puno jače. Obje verzije, međutim, pružaju daleko intenzivniji trening od sklekova s dvije ruke, jer pojedinačna ruka u biti mora gurati dvostruko veću težinu.