Dodaci mangana uzimaju se kako bi se povećala razina mangana unesenih putem prehrane, bilo za promicanje općeg dobrog zdravlja ili za rješavanje bilo kojeg od brojnih specifičnih stanja ili zdravstvenih problema. Lako dostupni u slobodnoj prodaji, dodaci manganu mogu se kupiti ili kao samostalni dodaci ili kao multivitamini. Najčešće se uzimaju oralno u obliku tableta ili kapsula, ali dostupni su i injekcijski oblici dodataka manganu koji se mogu uzimati uz pomoć medicinskog stručnjaka.
Iako je mangan prisutan u mnogim namirnicama i nedostatak je vrlo rijedak, mnogi ljudi uzimaju dodatke manganu kako bi povećali te razine. Neki uzimaju dodatke manganu u pokušaju da povećaju energiju, da smanje težinu ili da stimuliraju antioksidativno djelovanje. Suplementi se također preporučuju za liječenje širokog spektra stanja, uključujući ćelavost, zbunjenost, dermatitis, artritis i osteoporozu, iako nikakvi medicinski dokazi ne podržavaju bilo koji od ovih predloženih tretmana.
Normalno prisutan u tijelu u tragovima, mangan je važan mineral za dobro zdravlje. Otprilike 20 miligrama (mg) mangana obično je prisutno u ljudskom tijelu, a najveće koncentracije nalaze se u gušterači, jetri, bubrezima i kostima. Ima ulogu u metabolizmu i utječe na razinu šećera u krvi te na korištenje masti i ugljikohidrata u tijelu. Mangan također utječe na rast i stvaranje koštanog i vezivnog tkiva kao i na sposobnost tijela da apsorbira kalcij. Ostali procesi ovisni o manganu uključuju otpornost na bolesti, funkciju štitnjače i oporavak od mišićnih ozljeda.
Izvori hrane za mangan uključuju žitarice, cjelovite žitarice, suho voće, grašak, suhi grah i lisnato zeleno povrće. Za dobro zdravlje potrebne su samo razine minerala u tragovima, tako da ne postoji preporučena dnevna doza (RDA). Zdravstveni stručnjaci se općenito slažu da je 2 do 5 mg dovoljno za većinu odraslih osoba.
Nisu zabilježeni slučajevi nedostatka mangana kod ljudi, iako neki nagađaju da bi razine minerala mogle doprinijeti brojnim zdravstvenim stanjima. Učinci manjka mangana opaženi su kod nekih životinja, a simptomi uključuju poremećen ili nepravilan rast, nepravilno formiranje skeleta, smanjenu toleranciju na glukozu, reproduktivnu disfunkciju, poremećaje mišića i poremećenu sposobnost metabolizma ugljikohidrata. Također je uočeno da su životinje s nedostatkom minerala osjetljivije na epilepsiju i dijabetes.
Kod većih doza, toksičnost postaje zabrinjavajuća. Iako se opasne razine najčešće udišu kao prašina, većina stručnjaka se slaže da se suplementi mangana ne smiju uzimati više od 11 mg dnevno. S vremenom, prekomjerne razine minerala mogu dovesti do stanja sličnog Parkinsonovoj bolesti.