Svatko od nas u jednom ili drugom trenutku mora izdržati stres i svatko se s njim nosi na svoj način. Za milijune ljudi, emocionalna prehrana ili korištenje hrane za suočavanje sa stresom jedan je od načina suočavanja. Oni koji se bave emocionalnom prehranom okreću se hrani kada su uznemireni, nadajući se da će to poboljšati njihove negativne osjećaje.
Oni koji se nose s osjećajima emocionalnom prehranom obično biraju hranu s visokim udjelom masti, proteina i ugljikohidrata ili “hranu za utjehu”. Neke uobičajene ugodne namirnice uključuju sladoled, čokoladu, pizzu, makarone i sir i brzu hranu da spomenemo samo neke. Ove komponente djeluju kemijski u mozgu kako bi privremeno poboljšale nečije raspoloženje.
Ovisno o vrsti hrane koju osoba preferira, rezultat može biti sedativ ili stimulirajući učinak. Na primjer, triptofan je aminokiselina koja se nalazi u hrani bogatoj proteinima koja je dobro poznata po svojim umirujućim i učincima na san. Mliječni proizvodi sadrže dobru količinu triptofana zbog čega emocionalni izjelica može odabrati sladoled ili pizzu kao odgovor na tjeskobu.
Mediji vrlo dobro prikazuju čin emocionalnog jedenja, iako pomalo nerealno. Televizijske drame i sitcomi prikazuju glumicu kako se upušta u galon sladoleda nakon prekida ili jede nezdravu hranu kako bi se izborila s tjeskobom prije velikog događaja. Ove scene dobro postižu svoj učinak, međutim, glumice ili u nekim slučajevima glumci su obično privlačne, mršave i ne predstavljaju mnoge milijune ljudi koji se bore s emocionalnom prehranom zbog negativnih osjećaja i problema s debljanjem koji mogu doći uz da.
Za većinu ljudi koji često emocionalno jedu, debljanje je često najveća posljedica. Međutim, za neke ljude emocionalna prehrana može dovesti do ozbiljnijih problema. Moguće je da emocionalna prehrana preraste u ozbiljnije poremećaje prehrane i/ili ovisnosti o hrani.
Jedan od glavnih poremećaja prehrane povezanih s emocionalnom prehranom je bulimija nervoza. Žrtve s ovim poremećajem navode da pokušavaju ispuniti psihološku prazninu ili osjećaj praznine hranom. Ovaj poremećaj je popraćen povraćanjem nakon emocionalnog jedenja kako bi se spriječilo debljanje. Promjene raspoloženja, nisko samopouzdanje, osjećaj van kontrole i neobjašnjivo debljanje neki su znakovi upozorenja dubljih problema koji uključuju emocionalnu prehranu i mogu ukazivati na poremećaj prehrane.
Emocionalna prehrana nipošto nije uvijek pokazatelj poremećaja hranjenja, ali je često faktor koji doprinosi slučajevima pretilosti i s njom povezanim zdravstvenim rizicima. Ovo je primjer ovisnosti o hrani koji je vrlo teško riješiti. Ljudi koji jedu kako bi se oslobodili stresa nemaju mogućnost potpuno odustati od hrane kao što se savjetuje onima koji su ovisni o alkoholu ili drogama. Očito je ljudima potrebna hrana da bi preživjeli zbog čega je emocionalno jedenje iznimno teško prekinuti.