Rhodiola je mala grmolika biljka koja raste u hladnim planinskim predjelima Azije, Skandinavije, istočne Europe i arktičkog kruga. Iako je do danas otkriveno najmanje 200 stotina različitih sorti, ona koju istraživači preporučuju u medicinske svrhe zove se Rhodiola rosea. Također se može zvati zlatni korijen, sibirski korijen ili korijen ruže u različitim biljnim katalozima.
Ova vrsta se smatra adaptogenom, što znači da prvenstveno djeluje kao pojačivač izdržljivosti. Mnogi zapadnjaci su mnogo bolje upoznati s drugim adaptogenom koji se zove sibirski ginseng. Legenda kaže da su Vikinzi rutinski konzumirali Rhodiolu rosea kako bi ojačali svoju snagu tijekom dugih kampanja. Istočni Europljani i Skandinavci također su imali koristi od njegovih svojstava u borbi protiv umora. U nekim dijelovima svijeta mladenki su darovali buket rodiole koji simbolizira dolazak nove vitalnosti i prosperiteta.
Najviše istraživanja o Rhodioli rosea proveli su ruski i skandinavski znanstvenici, iako su američki i kanadski nutricionisti posljednjih godina započeli svoja istraživanja. Jedna od vodećih teorija je da izravno utječe na razinu kemikalija u mozgu odgovornih za intelektualnu izdržljivost i raspoloženje. Ginseng, s druge strane, utječe samo na nadbubrežne žlijezde. U tom smislu, ginseng bi bio poput uzimanja tableta kofeina prije završnog ispita, a Rhodiola rose bi bila poput uzimanja antidepresiva. Nakon što se razina serotonina podigne, poboljšava se i većina drugih mentalnih i fizičkih procesa.
Rhodiola rosea se često preporučuje za stanja kao što su sindrom kroničnog umora, fibromijalgija i depresija. Aktivni sastojak je tvar koja se zove rosavin, za koju se čini da dramatično poboljšava razinu fizičke izdržljivosti miševa u laboratorijskim studijama. Nutricionisti sugeriraju da bilo koji komercijalni proizvod dodataka treba sadržavati najmanje 2% standardiziranog rosavina kako bi bio učinkovit. Te se informacije obično mogu naći na naljepnici.
Budući da Rhodiola rosea može dramatično utjecati na ukupnu razinu energije u tijelu, stručnjaci predlažu da se počne s minimalnom dozom i da se povećava tijekom nekoliko dana. Za većinu stresnih okolnosti, tipična doza bi bila oko 150 do 200 miligrama do tri puta dnevno. Sve preko 1,000 miligrama dnevno moglo bi se pokazati problematičnim. Dodatak se smije uzimati samo u kratkim razdobljima, s planiranim pauzama kako bi se tijelo oporavilo. Istraživanja o ovoj biljci na Zapadu su još u ranoj fazi, tako da dugoročni učinci ostaju nepoznati.