Nizak mišićni tonus je stanje abnormalno niske snage ili mišićne mase. U medicini, nizak tonus mišića poznat je kao hipotonija. Iako nije štetno samo po sebi, često je simptom temeljnog poremećaja. Ovo stanje uglavnom pogađa djecu i dojenčad. Hipotonija se obično ublažava fizikalnom terapijom ili liječenjem temeljnog uzroka.
Hipotonija u male djece često uključuje smanjenje mišićne snage. Iako nije poseban medicinski poremećaj, obično je simptom poremećaja ili bolesti koja utječe na kontrolu motoričkih živaca, snagu mišića ili druge neurološke funkcije. Ne odražava se izravno na djetetovu mentalnu sposobnost. Međutim, nekoj djeci s ovim stanjem može trebati više vremena da razviju jezik, rasuđivanje i društvene vještine.
Dijagnosticirati niski mišićni tonus, čak iu ranim godinama formacije, relativno je lako. Najčešći znakovi su iznimno mekani mišići, neprirodno fleksibilni udovi i poteškoće pri žvakanju i gutanju. Za dojenčad, usporen fizički razvoj u držanju glave, puzanju, sisanju i sjedenju uobičajen je pokazatelj poremećaja.
Otkrivanje uzroka niskog mišićnog tonusa može biti teško jer mnogi poremećaji uzrokuju ovaj simptom. Osim toga, postoje sličnosti između poremećaja koji uzrokuju kongenitalnu hipotoniju. Ovi poremećaji uključuju Downov sindrom, Marfanov sindrom, cerebelarnu ataksiju, Prader-Willijev sindrom i Riley-Dayjev sindrom da spomenemo samo neke. Često su potrebni stručnjaci kako bi točno utvrdili koji problem uzrokuje simptome. Osim toga, najčešći poremećaji su genetske prirode, koji se sami po sebi ne mogu liječiti.
Oboljela beba se ponekad naziva floppy beba. Uz znatnu slabost i gotovo nikakvu kontrolu mišića, djetetova glava i drugi udovi nekontrolirano “kleknu” kada ga podignu. Dok većina djece ima tendenciju savijanja koljena i laktova kada se odmara, dojenče s niskim mišićnim tonusom objesi noge i ruke sa strane poput krpene lutke. Neophodno je biti posebno oprezan prilikom podizanja i nošenja djeteta s niskim mišićnim tonusom kako biste izbjegli ozljede.
Osim ako je temeljni uzrok degenerativan, nizak mišićni tonus se s vremenom poboljšava. Ipak, snaga mišića obično neće biti jaka kao kod prosječne osobe. Kako bi se to ublažilo, obično se poduzima fizikalna terapija i liječenje temeljnog uzroka.
Fizikalna terapija, s druge strane, može dati relativno trenutne rezultate, posebno uz ranu liječničku intervenciju. Mišići se stimuliraju na ponavljanje vježbe i na poboljšanje snage i mase. Ovaj tretman se može dati čak i bez pravilne dijagnoze ili liječenja osnovne bolesti. Govorna terapija također može smanjiti neke od učinaka poremećaja kao što su poteškoće pri žvakanju, gutanju i govoru.