Svatko tko gleda vijesti možda je upoznat s izvješćima o zdravlju koja nude određene brojke ili postotke u vezi sa zdravljem. Možemo znati stvari kao što je činjenica da se 80% slučajeva raka pluća pripisuje pušenju zbog rada ljudi koji se nazivaju biostatističari. To su visokoobrazovani radnici koji procjenjuju čimbenike koji utječu na zdravlje i primjenjuju matematičke i statističke formule na informacije kako bi došli do zaključaka o bolesti ili zdravstvenim rizicima. Alternativno, mogu procijeniti liječenje bolesti i koliko dobro djeluje na temelju brojeva.
Prosječni biostatičar završio je fakultet i stekao barem diplomu iz biostatistike ili epidemiologije. Većina ovih stručnjaka ima više diplome, bilo magisterij ili doktorat. Oni mogu raditi u raznim okruženjima, uključujući privatne laboratorije, fakultete, bolnice, osiguravajuća društva, farmaceutske tvrtke i javne zdravstvene agencije.
Biostatističar može učiniti nekoliko stvari koje se mogu neznatno razlikovati ovisno o mjestu zaposlenja. Oni mogu izraditi studije za procjenu rizika, odlučiti koje elemente treba uzeti u obzir, pregledati sve prikupljene podatke i zatim izdati izvješća o nalazima raznim poslodavcima ili agencijama. Ponekad su biostatističari poput detektiva i od njih se traži da otkriju elemente rizika ili potencijalne čimbenike koji doprinose zdravstvenim problemima. Oni moraju odlučiti koji čimbenici mogu biti medicinski relevantni za razmatranje. Zatim, s matematičkog stajališta, procjenjuju svaki potencijalni element rizika kako bi utvrdili što stvara problem.
Ponekad biostatističari gledaju na stvaranje problema, ali analiziraju rješenja koja se za njega postavljaju. Biostatističar bi mogao prikupiti i prijaviti posao koji su farmaceutske tvrtke obavile tijekom kliničkih ispitivanja. Alternativno, studije o jednoj bolesti mogle bi se usredotočiti na sve dostupne načine liječenja kako bi se utvrdilo koji su najučinkovitiji.
Biostatičar također može procijeniti podatke koji su već dostupni kako bi utvrdio stvari. Mogli bi tražiti obrasce u podacima kako bi sugerirali potencijalne ishode. Na primjer, kada nastupi sezona gripe, biostatističari mogu pogledati stopu širenja kako bi utvrdili vjerojatnost masovne zaraze ili je li cjepivo posebno učinkovito u toj određenoj godini. Alternativno, mogli bi pogledati čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti i odrediti koji su vjerojatniji. Te se informacije zatim mogu upotrijebiti za pomoć u oblikovanju javne politike o zdravstvenom obrazovanju ili barem za pomoć liječnicima da educiraju svoje pacijente o tome koje stvari za njih predstavljaju najveći zdravstveni rizik.
Postoji toliko mnogo različitih stvari koje bi biostatističar mogao istražiti, a čini se da to područje raste posebno u zapošljavanju u privatnom sektoru. Trenutno ima više privatnog posla, s tvrtkama kao što su zdravstveno osiguranje, razvojne i farmaceutske tvrtke, nego u javnom sektoru. Polje također može prilično dobro kompenzirati, posebno za one s višim stupnjevima. Srednje plaće u SAD-u bile su nešto manje od 70,000 američkih dolara (USD) u kasnijim 2000-ima, a očekuje se da će rasti.