Trening virtualne stvarnosti koristi računalne simulacije za podučavanje radnika važnim vještinama. Simulacije omogućuju korisnicima da vježbaju scenarije i postupke koji su skupi ili opasni u stvarnom životu. Tri najčešće vrste treninga virtualne stvarnosti su simulacije leta, medicinske upute i vojna priprema.
Simulacije leta jedna su od najčešćih upotreba tehnologije virtualne stvarnosti. Ova aplikacija koristi softver koji je programiran s fizičkim karakteristikama zrakoplova. Programi za simulaciju leta izračunavaju kako bi se zrakoplov ponašao da se njime manevrira u stvarnom životu i dupliciraju te radnje kao odgovor na pilotove kontrole.
Neki simulatori letenja su realističniji od drugih. Osnovni softver za simulaciju može se pokrenuti na kućnom računalu s jednostavnim kontrolama kao što su miš i tipkovnica. Napredniji programi koriste stvarni hardver zrakoplova, uključujući zaslone instrumenata i letve. Simulatori treninga virtualne stvarnosti za profesionalne pilote ponekad koriste omotajuće zaslone i pokretne platforme kako bi stvorili potpunu iluziju leta.
Softver za obuku koji koriste piloti omogućuje polaznicima da se nose sa situacijama koje je teško vježbati u zraku. Polaznici mogu doživjeti kvarove motora ili druge probleme koristeći virtualnu stvarnost te naučiti kako pravilno reagirati na različite hitne slučajeve tijekom leta. Simulatori letenja sigurniji su i jeftiniji od slične obuke u stvarnim zrakoplovima.
Trening virtualne stvarnosti također se može koristiti za medicinske poduke. Tradicionalno, studenti medicine moraju pasivno promatrati starije liječnike ili prakticirati postupke na anatomskim uzorcima kao što su leševi ili životinje. Virtualna stvarnost omogućuje zdravstvenim pripravnicima da preuzmu aktivniju ulogu u učenju važnih vještina. Medicinski softverski programi mogu simulirati složene operacije bez dovođenja stvarnog pacijenta u opasnost i pomoći studentima da vizualiziraju strukturu različitih organa.
Mnoge od ovih vrsta virtualnih medicinskih simulacija koriste tehnologiju poznatu kao “povratna informacija sile” za stvaranje realističnog iskustva treninga. Ovi uređaji koriste motore za mijenjanje otpora koji se osjeća dok pripravnik drži kirurški instrument ili drugi medicinski alat. Povratna informacija sile može pomoći u preciznoj simulaciji teških postupaka kao što je izrada rezova ili umetanje katetera.
Korištenje obuke virtualne stvarnosti sve je češće u vojsci. Mnoge operacije i radnje mogu se precizno simulirati pomoću računalnog softvera i velikih zaslona. Pješačko osoblje, na primjer, može vježbati svoj timski rad i borbene vještine u virtualnim simulacijama borbe. Ove aplikacije koriste senzore postavljene na puške i drugo oružje kako bi utvrdili je li vojnik uspješno “pogodio” virtualnog neprijatelja. Virtualne simulacije bitke također se mogu koristiti za obuku drugih vojnih članova, uključujući posade tenkova i zapovjednike brodova.