Obvezna obuka novinara obično se daje onima u zajednici koji često dolaze u kontakt s djecom i starijima. Socijalni radnici, medicinski službenici i nastavnici čine većinu onih kojima je potrebna obuka. Najčešći tip treninga uključuje ispit prije ocjenjivanja od 13 pitanja nakon čega slijedi interaktivni trening u trajanju od 60 do 120 minuta. Posljednji korak u mnogim obveznim obukama za novinare je završetak ispita nakon obuke od 13 pitanja. Po završetku ove obuke polazniku se izdaje uvjerenje.
Mnogi članovi zajednice moraju proći obaveznu obuku novinara kako bi prepoznali i pravilno prijavili osumnjičene za zlostavljanje djece, zlostavljanje starijih osoba i žrtve trgovine ljudima. Prepoznavanje tragova koji bi mogli dovesti do prepoznavanja zlostavljanja obuhvaćeno je obveznom obukom za novinare. Uočavanje modrica, neobjašnjivih ozljeda, kao i česte ozljede koje se ponavljaju uobičajeni su identifikatori zlostavljanja. Neki od treninga uključuju učenje pravilnog ispitivanja osumnjičene žrtve o ozljedama. Odgovarajuća osoba ili organizacija kojoj treba prijaviti zlostavljanje također je uključena u obuku. Ljudi su često prijavili da su obavijestili pogrešnu osobu o sumnji na zlostavljanje, što je rezultiralo kontinuiranim nasiljem sve dok nadležno tijelo nije na kraju obaviješteno o situaciji.
Zahtjevi za prijavu sumnje na zlostavljanje obuhvaćeni su obveznom edukacijom izvjestitelja. Zahtjev za izvješćivanjem ne mora biti pozitivan; sumnja na zlouporabu mora biti samo vjerojatna ili vjerojatna. Na treningu se istražuje prepoznavanje modrica i drugih ozljeda, kao i tipični izgovori za ozljede. Pri učenju tipičnih odgovora i objašnjenja korištenih za opisivanje načina na koji su ozljede pretrpljene, reporter može bolje procijeniti vjerojatnost stvarnog slučaja zlostavljanja u usporedbi s normalnom, slučajnom ozljedom.
Koliko su važni načini reagiranja na sumnjivu situaciju zlostavljanja, toliko su važni i načini nereagiranja na sumnjive prijave zlostavljanja. Velik dio obavezne izobrazbe novinara uključuje načine na koje se može odgovoriti i ne odgovoriti na prijave zlostavljanja. Imperativ je da novinar ostane miran i staložen kada čuje o prijavljenom zlostavljanju. Reagiranje s užasom ili nevjericom često može uzrokovati da se novinar zatvori, pa čak i tvrdi da samo izmišlja priču. Neophodno je da osoba koja čuje prijavu od osumnjičene žrtve ostane mirna i pribrana kao da čuje nešto što je vrlo česta pojava u zajednici. Glavna je svrha obveznog izvješćivanja da se žrtva osjeća sigurnom, podržanom i bez krivnje.