Psihofarmakologija je studija o tome kako psihotropni lijekovi utječu na um. Klinička psihofarmakologija je uporaba ovih lijekova u kliničkom okruženju za liječenje mentalnih bolesti promjenom pacijentovih misli, raspoloženja i ponašanja. Psiholozi ga najčešće proučavaju kao način da svojim pacijentima ponude više mogućnosti liječenja.
Kliničkom psihofarmakologijom bave se psiholozi koji su odlučili pohađati dodatne tečajeve, najčešće u obliku magisterija, potrebne za dobivanje certifikata za ispisivanje recepata za svoje pacijente. Ovi se recepti koriste za liječenje stanja poput depresije, shizofrenije, anksioznosti, bipolarnog poremećaja i drugih mentalnih stanja koja dobro reagiraju na terapiju lijekovima uz tradicionalnu terapiju. Ovaj napredni stupanj omogućuje psihologu da koristi lijekove kao dio liječenja mentalnih poremećaja, što omogućuje brži oporavak i potpunije liječenje pacijenta.
Postoji razlika između biti psihijatar i biti certificiran iz kliničke psihofarmakologije. Psihijatar je prvo pohađao školu kao doktor medicine, a zatim se dodatno usavršavao iz psihologije. Programe kliničke psihofarmakologije najčešće pohađaju psiholozi koji su zainteresirani da svojim pacijentima mogu prepisivati lijekove; nešto što većina psihologa ne može učiniti. Diplomski program kliničke psihofarmakologije obično traje dvije godine. Tipični tečajevi uključuju tečajeve neuroznanosti, etike te farmacije i psihofarmakologije.
Psiholozi nisu jedini profesionalci koji imaju koristi od proučavanja kliničke psihofarmakologije. Medicinske sestre, APRN (napredne medicinske sestre), liječnički asistenti i farmaceuti se potiču da studiraju ovaj program na bilo kojem broju sveučilišta koja ga nude. Drugi stručnjaci uključeni u mentalno zdravlje ili skrb o pacijentima također mogu smatrati ovaj program korisnim. Mnogi fakulteti nude zaseban program za te stručnjake, s dodatnim tečajem ili dva iz psiholoških poremećaja, obično uz ostale tečajeve.
Kliničku psihofarmakologiju mogu proučavati i liječnici koji žele liječiti pacijente od psihičkih poremećaja. Liječnici koji studiraju naprednu psihofarmakologiju, bilo kroz studijski program, kontinuirano medicinsko obrazovanje ili intenzivno samostalno učenje, mogu polagati ispit za licenciranje kako bi postali certificirani klinički psihofarmikolog. Ispit je vrlo intenzivan i mora se ponovno polagati svakih pet godina, ali omogućuje liječnicima dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja kao dio svoje prakse.
Korištenje lijekova za liječenje psihičkih poremećaja zahtijeva od medicinskih stručnjaka da znaju više od toga koji se lijekovi koriste za koje poremećaje. Psiholozi i liječnici također moraju znati kako lijek stupa u interakciju s tijelom i zašto ta interakcija pomaže u liječenju poremećaja. To je komplicirana praksa i ona zahtijeva pažljivo proučavanje, ali može pomoći medicinskim stručnjacima da bolje zadovolje potrebe svojih pacijenata.