Najbolji savjeti za pisanje eseja o tehnologiji uključuju pisanje onoga što učenik zna, korištenje riječi koje će prosječna osoba razumjeti te obraćanje pažnje na pravopis i gramatiku. Učenici bi trebali napisati ono što znaju umjesto da biraju nejasnu temu o kojoj malo znaju. Najbolje je koncentrirati se na sastavljanje eseja, a ne na nepotrebno istraživanje nepoznate teme. Zatim, treba paziti da izbjegnemo tehničke izraze koje neki ljudi, uključujući kolege studente i učitelje, ne razumiju, posebno kada pišu na poznatu temu. Konačno, pravopis i gramatika su još uvijek važni, a možda će biti potrebno još jednom provjeriti potencijalne pravopise i gramatička pravila u koja pisac čak i pomalo nije siguran.
Esej o tehnologiji trebao bi imati temu, ali tehnologija je tako široka tema. Općenito je najbolje da pisac napiše ono što dobro zna. Na primjer, student koji je poznat i strastven za medicinu može pisati o nanotehnologiji. Ako pisac nije upoznat s većinom tehnologije, umjesto toga može pisati o tehnologiji kao cjelini, njezinoj povijesti i nedavnim otkrićima. Međutim, neki učitelji ne cijene eseje široke teme, pa će se možda biti potrebno raspitati o tome i objasniti situaciju prije nego što nastavite.
U većini slučajeva, korištenje svakodnevnih riječi u eseju o tehnologiji je dobra stvar. Možda je primamljivo koristiti duge, nejasne riječi ili pojmove koje bi znao samo stručnjak za određeni predmet, ali većina učitelja to ne savjetuje. Eseji nisu platforma za pokazivanje skrivenog talenta za uključivanje rijetko korištenih riječi ili za hvalisanje dubokim razumijevanjem aspekta tehnologije. Oni su namijenjeni informiranju, uvjeravanju ili bilo kojem broju drugih ciljeva. Iako je svrha eseja o tehnologiji različita, uvijek je namijenjena komunikaciji s čitateljem.
Svaki student treba barem jednom dokazati svoj esej prije nego ga preda. Čak ni najbolji pisci ne mogu napisati savršeno djelo iz prvog ili drugog pokušaja, a ponekad se tvrdi da nitko ne može usavršiti književno djelo bez urednika. Ako učenik u bilo što nije siguran, brzo pretraživanje Interneta ili listanje rječnika ili udžbenika gramatike može otkriti ispravnu upotrebu riječi ili interpunkcijskih znakova. Osim toga, postoje programi koji ispituju tekst za pravopisne i gramatičke pogreške, ali oni općenito nisu dokaz za gluposti i ponekad ih učitelj ne smatra prihvatljivim.