Likvidator imovine pretvara nečiju imovinu u gotovinu. Kada pojedinci umru, oni često ostavljaju posjede kao što su domovi, namještaj, automobili, odjeća i druga imovina koja nije “likvidna” ili se temelji na gotovini. Likvidator imovine odgovoran je za pretvaranje ove imovine u gotovinu.
Općenito, likvidatore imovine pozivaju oni koji naslijede ostavinu. Izvršitelj oporuke, odnosno osoba zadužena za raspodjelu imovine, može pozvati stečajnog upravitelja. Nasljednici koji naslijede kuću ili drugu imovinu koja se ne može lako pretvoriti u gotovinu također mogu izravno pozvati upravitelja.
Likvidator tada dolazi u ostavinu kako bi utvrdio njezinu potencijalnu vrijednost i kako je najbolje unovčiti. Likvidator može posjetiti dom ili izvršiti procjenu imovine koju nasljednici ili ovrhovoditelj žele unovčiti. Zatim određuje kako najbolje nastaviti s pretvaranjem imovine u gotovinu.
Likvidatori nekretnina moraju imati znanje o tome kako procijeniti razne nekretnine i/ili moraju imati pristup procjeniteljima. Na primjer, ako je likvidator pozvan da likvidira imanje koje se sastoji od starih orijentalnih prostirki, on ili ona moraju moći dati procjenu tih tepiha kako bi se utvrdila novčana vrijednost koju bi prodavač trebao dobiti za njih. Ne znajući koliku je vrijednost ostavine, likvidator bi mogao izgubiti veliki dio vrijednosti ostavine ako je ne unovči pravilno.
Likvidator tada mora donijeti odluku o tome kako najbolje pretvoriti imovinu u gotovinu. Postoji nekoliko uobičajenih i popularnih metoda za likvidaciju nekretnine. Likvidator imanja mogao je stvari iz ostavine odnijeti na javnu dražbu, gdje bi se prodavali u partijama ili pojedinačno ponuditeljima, ili bi mogao imati prodaju nekretnine u kojoj ljudi dolaze u kuću ili na određeno mjesto i kupuju predmete od posjed.
Prednosti su i aukcije i prodaje nekretnina. Aukcije mogu biti šire publicirane, osobito ako se dijelovi ostavine prodaju na dražbi s drugim predmetima. Prodaja nekretnina također može privući kupce, ali stečajni upravitelj morat će svaku stavku za prodaju nekretnine odrediti cijenom kako bi kupci mogli kupovati prodaju. Bez obzira na to koji se način likvidacije odabere, stečajni upravitelji moraju imati dobru predodžbu o tome koliko stvari vrijede i moraju ih organizirati na način da stvari budu privlačne kupcima.