Enterocit je vrsta stanice koja apsorbira vodu i hranjive tvari iz probavnog trakta. Kao primjer onoga što se zove stupasta stanica, ona je visoka i uskog oblika, s rubom “četkice” od sitnih izbočina koje strše u prostor unutar crijeva. Enterociti nastaju unutar crijevnih žlijezda, ili kripti, u tankom crijevu i debelom crijevu. U tankom crijevu proizvode i luče probavne enzime, koji se vežu na njihove rubove i pomažu u razgradnji šećera i proteina, čineći ih manjim i lakšim za apsorpciju. Enterociti u debelom crijevu apsorbiraju vodu i elektrolite.
Zid tankog crijeva raspoređen je u izbočine poput prstiju koje se nazivaju resice. Nakon što se formiraju unutar kripta na dnu resica, enterociti migriraju sve do vrhova, sazrijevajući kako idu. Na vrhovima resica dolazi do stanične smrti i enterociti se odvajaju u crijeva. Životni ciklus enterocita traje samo nekoliko dana, a u tankom crijevu rezultirajuća brzina obnove sluznice je brža nego za bilo koje drugo tjelesno tkivo. U debelom crijevu nema resica, ali postoje kripte u kojima se odvija stvaranje enterocita.
Enterociti su jednostavne stupaste epitelne stanice, koje su oblikovane kao izdužene kutije. Kao crijevne apsorpcijske stanice, nalaze se i u debelom i u tankom crijevu. Svaki enterocit ima ovalnu jezgru smještenu u donjem dijelu stanice. Na vrhu stanice, obrub četkice, koji je napravljen od sićušnih izbočina zvanih mikrovile, uvelike povećava površinu dostupnu za apsorpciju hranjivih tvari ili vode iz crijeva.
Svaki enterocit proizvodi probavne enzime poznate kao peptidaze i disaharidaze. One se vežu za mikroresice na vrhu stanice, razgrađujući proteine i šećere iz crijeva u manje čestice koje se lakše apsorbiraju. U debelom crijevu enterociti apsorbiraju vodu i elektrolite, a iako također imaju mikroresice na svojoj gornjoj površini, one ne sadrže probavne enzime.
Tvari prolaze iz crijeva u enterocite i odatle se kreću u tekućinu koja okružuje stanice, poznatu kao intersticijska tekućina. Enterocit ima niz aktivnih transportnih sustava koje koristi za pumpanje tvari preko svoje stanične membrane i u stanicu. Nakon što stignu u intersticijsku tekućinu, hranjive tvari mogu prijeći u male krvne žile zvane kapilare, koje se povezuju s općim krvožilnim sustavom.