Liječnik za kontrolu infekcije radi s osobljem u zdravstvenoj ustanovi kako bi ograničio širenje bolesti. To uključuje provedbu općih politika za zaštitu pacijenata i pružatelja usluga, kao i savjetovanje u posebnim slučajevima u kojima postoji posebna zabrinutost. Zahtjevi da postanete praktičar za kontrolu infekcija mogu ovisiti o instituciji, ali obično uključuju barem diplomu sestrinstva, s poželjnim magisterijem. Iskustvo na poslu, kao i članstvo u profesionalnim organizacijama, također može biti dragocjeno za kandidate, osobito u velikim objektima.
Na poslu, praktičar za kontrolu infekcija sudjeluje u stalnom praćenju i nadzoru kako bi osigurao da bolničko osoblje slijedi protokol. To može uključivati posjete odjelima, intervjuiranje članova osoblja i sudjelovanje na treninzima za nove zaposlene. Povremeno testiranje pacijenata također može biti dio posla, kako bi se identificirali ljudi koji mogu nositi opasne zarazne bolesti. Neki pacijenti su nositelji, a da toga nisu svjesni, zbog čega je važno testirati ljude u osjetljivim područjima ustanove na potencijalno opasne organizme.
Razvoj novih politika za upravljanje infekcijom također spada u posao praktičara za kontrolu infekcija. To zahtijeva praćenje razvoja na tom području kako bi se mogla koristiti najnovija istraživanja i standardi. Ljudi mogu sudjelovati na konferencijama, pretplatiti se na stručne časopise i sudjelovati u istraživanjima kako bi bili sigurni da su u tijeku s praksama kontrole infekcija. Kako objekti provode nove politike, možda će biti potrebno promijeniti prirodu obuke zaposlenika, naručiti nove zalihe i poduzeti druge korake kako bi se osiguralo da prijelaz prođe glatko.
U nekim ustanovama koriste se praktičari za kontrolu infekcija za obuku novog osoblja i podučavanje tečajeva osvježenja znanja o upravljanju infekcijama. U drugim slučajevima, praktičar može napisati odgovarajući dio priručnika za zaposlenike. Izravna obuka također se može pružiti nadzornicima i drugim ključnim članovima osoblja. Ovaj pristup odozgo prema dolje drži zaposlenike u tijeku s bolničkom politikom i standardima zdravstvene skrbi kako bi pacijentima pružili najbolju skrb i zaštitili se od infekcije.
U slučajevima kada pacijenti nose opasne infekcije ili su imunokompromitirani te su stoga izloženi većem riziku, kao savjetnik može se pozvati stručnjak za kontrolu infekcije. Zajedno s ostalim članovima tima za njegu, ovaj član osoblja može provoditi politike za sigurno i učinkovito rukovanje pacijentom. To može uključivati korištenje prostorija za izolaciju, zahtijevanje od osoblja da nosi haljine i maske te zahtjev za čestim testovima za praćenje imunološke funkcije pacijenta i razine infekcije.