Ustavni odvjetnik je odvjetnik koji podnosi tužbe kada je u pitanju ustavnost. Ustavni odvjetnici djeluju u svakoj zemlji u kojoj je ustav temeljni dokument zemlje. To znači da postoje ustavni odvjetnici u Kanadi i Sjedinjenim Državama, na primjer, ali ne i u Britaniji gdje ne postoji formalni pisani ustav.
Kad postoji ustav, on je vrhovni zakon zemlje. Ustav može postojati na državnoj ili saveznoj razini. To znači, na primjer, da Ustav Sjedinjenih Država upravlja cijelim Sjedinjenim Državama. Svaka država je pod kontrolom Sjedinjenih Država, ali također može napisati svoj ustav koji se primjenjuje unutar te države.
Budući da je ustav vrhovni zakon zemlje, svi drugi zakoni i pravila ne smiju kršiti ustav; to znači da ne mogu biti neustavni. Ako zakonodavno tijelo donese zakon koji može povrijediti načela sadržana u ustavu, tužitelji na koje se taj zakon odnosi mogu tužiti. Slučaj bi vodio ustavni odvjetnik.
Ustavni odvjetnik vodio bi i parnice koje proizlaze iz uvjerenja tužitelja da su mu povrijeđena ustavna prava. Na primjer, ako tužitelj smatra da je nepravedno uhićen zbog prosvjeda kojim se krši njegovo ustavno pravo na slobodu govora, taj bi tužitelj angažirao ustavnog odvjetnika da tuži policiju ili osobu koja ga je uhitila.
Predmeti koji proizlaze iz saveznog Ustava obično se iznose pred savezni sud. Ako pitanje izazove poseban interes, a tužitelj ili tuženik se žale, predmet bi mogao ići pred Vrhovni sud. U Sjedinjenim Državama, na primjer, kada je tužitelj tužio školu tvrdeći da je prisutnost riječi “pod Bogom” u zavjetu vjernosti kršenje njegovog ustavnog prava na slobodu vjere, ustavni odvjetnik zastupao je tog tužitelja.
Ustavni odvjetnici igraju važnu ulogu u zaštiti sloboda unutar zemlje. U skladu s podjelom ovlasti i pravilima nadležnosti, sudovi ne mogu suditi u predmetu osim ako ne postoji stvarna kontroverza. Drugim riječima, sud ne može samo reći da misli da je zakon neustavan; tužitelj mora tužiti i osporiti zakon, a sud tada može donijeti odluku o tome krši li zakon ustavna prava ili ne.
Kada ustavni odvjetnik zastupa tužitelja i iznese predmet pred sud, sud tada ima priliku odlučivati o zakonu. Ako se utvrdi da je zakon neustavan, on se briše kao nevažeći. To pruža važnu provjeru moći zakonodavne vlasti.