Forenzički klinički psiholog je stručnjak za mentalno zdravlje koji se bavi kliničkim radom ili istraživanjem u vezi s kriminalom i kaznenim pravom. Jedan od najvažnijih i najčešćih poslova forenzičkog kliničkog psihologa je procjena mentalne sposobnosti osumnjičenih kriminalaca prije suđenja. Osobe koje pate od određenih mentalnih poremećaja možda se ne smatraju pravno odgovornima za svoje postupke, a posao je forenzičkog kliničkog psihologa da utvrdi kada je to slučaj. Ostali mogući poslovi za forenzičke kliničke psihologe uključuju svjedočenje na sudu, obrazovanje odvjetnika i sudaca te pružanje liječenja pojedincima u sustavu kaznenog pravosuđa.
Specifičan posao koji obavlja sudski klinički psiholog obično ovisi o njegovoj posebnoj specijalnosti u školi i kliničkom radu. Psiholog za mlade ili školski psiholog, na primjer, može razgovarati s djecom u slučajevima zlostavljanja djece umjesto da procjenjuje mentalnu sposobnost osumnjičenih kriminalaca. Neurolozi se često pozivaju da procijene moguće neurološke poremećaje koji mogu dovesti do kriminalnog ponašanja, a psihijatri se konzultiraju kada su psihoaktivni lijekovi potrebni. Većina kliničkih psihologa koji su specijalizirani za forenzički rad, međutim, prvenstveno provode evaluacije i dijagnoze.
Procjena osumnjičenih kriminalaca središnji je posao forenzičkog kliničkog psihologa. To obično uključuje pregled pojedinosti određenog slučaja i kriminalne povijesti osumnjičenika. Najvažniji dio procjene je u većini slučajeva provođenje jednog ili niza sastanaka s osumnjičenikom. Dubinska rasprava i promatranje općenito mogu forenzičkom kliničkom psihologu pružiti dovoljno informacija da donese prosudbu o mentalnoj sposobnosti i sposobnosti osumnjičenika da preuzme odgovornost za počinjene zločine. Psiholog je često pozvan da na sudu svjedoči o mentalnoj sposobnosti ili nedostatku osumnjičenika.
Klinički psiholozi koji rade izvan sfere kaznenopravnog sustava inače tretiraju ljude koji im dragovoljno dolaze i koji nastoje što više surađivati. To nije uvijek slučaj za forenzičkog kliničkog psihologa. Osumnjičeni se možda ne žele sastati s psihologom i stoga mogu odbiti suradnju. Psiholozi, dakle, često moraju pažljivo prosuđivati na temelju ponašanja osumnjičenih koji ne surađuju.
U nekim slučajevima, forenzički klinički psiholog može biti pozvan da pruži liječenje pojedincima u sustavu kaznenog pravosuđa. Pojedinci u zatvorima ili u dugotrajnim suđenjima možda će trebati psihološku terapiju koju ne-forenzički psiholozi ne mogu pružiti. Forenzički kriminalistički psiholozi također mogu pružiti pomoć onima u sustavu kaznenog pravosuđa koji pate od problema s ovisnošću i zlouporabom droga.