Što je Limpkin?

Limpkin je ptica slična čaplji porijeklom iz tropskih područja u Americi. Također poznat kao courlan brun ili carreo, podsjeća na ždralove iako nema neposredne obiteljske rodbine. Gnijezdi se u blizini obala slatkovodnih voda ili rijeka te u močvarama ili močvarama. Limpkins imaju karakterističan, vrišteći plač i iznenađujuće su graciozne ptice unatoč svom neugodnom izgledu.

Oba spola su sličnog izgleda, sa zrelom duljinom između 25 i 28 inča (oko 63.5 i 71 cm) i rasponom krila između oko 40 i 42 inča (oko 101 i 106 cm). Perje je uglavnom smeđe, s bijelim mrljama na krilima, vratu i glavi. Lampkin ima izdužen kljun, duge noge i vrat nalik čaplji. Njegov prepoznatljiv kljun ima razmak pri kraju, što ga čini idejom za otvaranje ljuski njegove primarne hrane, puža jabuke. Vrh kljuna je oštar i služi za izrezivanje mesnatog dijela puža iz ljuske u procesu koji traje oko 15 sekundi.

Autohtona staništa limpkin nalaze se u tropskim područjima Južne Amerike i duž obale srednjeg i sjevernoameričkog Meksičkog zaljeva. Najsjevernije se limpkin može naći je država Florida, gdje je nekoć bio ugrožen zbog pretjeranog lova. Lagana je meta, a rani doseljenici u to područje svjedočili su da su ptice bile toliko blage da su im lovci mogli prići i skinuti ih iz gnijezda.

Gnijezda se grade bilo gdje na tlu do 40 stopa (oko 12 metara) iznad zemlje. Napravljeno od štapića, vinove loze, lišća i drugih obližnjih oblika vegetacije, gnijezdo sadrži između tri i osam jaja po sezoni. Boja jaja varira od sive do maslinaste i ljubičaste.

Kad se izlegu mladi mlijeci, već su sposobni plivati ​​i hodati, a prekriveni su mekim, dlakavim perjem. Oni napuštaju gnijezdo nakon samo jednog dana i sposobni su pratiti svoje roditelje. Mladunci izgledaju isto kao i odrasli, ali imaju manje bijelog perja.

Uglavnom usamljeno stvorenje, šepavac je najaktivniji noću. Mužjaci su izrazito teritorijalni, a kada jedan napadne teritorij drugog, rezultat je juriš, prijetnje i vrištanje. U područjima uz rijeku Amazonu, narodna predaja nekih autohtonih naroda kaže da, kada se noćni zrak ispuni vriskom mnogih šepanja, rijeke neće dalje rasti.