Mapiranje kurikuluma omogućuje nastavnicima korištenje računalnog softvera za procjenu učinkovitosti nastave u učionici. Njegova je osnovna premisa da se učenje učenika može poboljšati dokumentiranjem i evaluacijom onoga što se planira i što se uči u učionici. Drugim riječima, plan kurikuluma je jedan od načina da se škole drže odgovornima za podučavanje “standarda” ili onoga što bi učenici trebali naučiti.
Koncept mapiranja kurikuluma prvi put se pojavio 1980-ih. Godine 1997. model za mapiranje kurikuluma formirala je dr. Heidi Hayes Jacobs, predsjednica Curriculum Designers, Inc., online organizacije koja pruža međunarodne konzultacije o školskim kurikulumima. Tvrtka je također domaćin godišnjeg Instituta za mapiranje kurikuluma.
U većini mjesta, nastava u učionici je usmjerena prema nacionalnim, regionalnim i školskim zahtjevima koji određuju ono što se mora poučavati. Učitelji općenito nemaju puno vremena za dodavanje informacija koje osobno smatraju zanimljivima. Karte kurikuluma jedan su od načina organiziranja različitih zahtjeva i evaluacije ispunjavaju li se oni. Dodatno, karte kurikuluma mogu se koristiti kao alat za planiranje kako bi se osiguralo da se sve tražene teme pokriju tijekom školske godine ili određenog vremenskog okvira.
Učitelji obično rade zajedno pri izradi karata kurikuluma, koje se obično čuvaju na internetu. Čuvanje informacija na mreži omogućuje učiteljima i administratorima lak pristup informacijama. Podaci se mogu izvještavati mjesečno ili po razdobljima ocjenjivanja. Na primjer, karta kurikuluma može navesti što su učenici poučavali tijekom određenog vremenskog okvira i koje su procjene korištene da bi se utvrdilo jesu li učenici naučili gradivo. Podaci prikupljeni mapiranjem kurikuluma mogu se usporediti prema predmetu, razini razreda ili cijelom školskom sustavu.
Ukratko, karte kurikuluma mogu pomoći nastavnicima da procijene što radi, a što ne. Pažljivo osmišljene karte kurikuluma mogu otkriti nedostatke ili ponavljanja u onome što učitelji podučavaju. Ti se podaci mogu koristiti za donošenje odluka o promjeni ili uklanjanju praksi koje su neučinkovite ili nisu u skladu sa standardima.
Podaci također mogu otkriti aktivnosti u učionici koje su učinkovite. Kao što se standardi zauvijek mijenjaju, mijenjaju se i karte kurikuluma. Oni su uvijek rad u tijeku koji se mijenja s novim tečajevima, studentima i standardima.
Karte kurikuluma nisu namijenjene ocjenjivanju je li učitelj kompetentan. Umjesto toga, oni su alat za evaluaciju koji može poboljšati učenje učenika i učiniti isporuku gradiva u učionici što je moguće relevantnijim. Karte kurikuluma najbolje funkcioniraju ako učitelji prihvate koncept te su pravilno obučeni i podržani u njihovoj upotrebi.