Gašenje požara u divljini odnosi se na suzbijanje nekontroliranih požara koji gore na nenaseljenom zemljištu ili divljini. Vatrogasci koji se bore s ovim vrstama požara obično će pokušati kontrolirati kako vatra gori i obuzdati je na jednom području. Ovim vatrogascima često pomažu i drugi na zemlji i u zraku, a nose i nekoliko specijalnih alata.
Budući da šumski požari lako mogu izgorjeti van kontrole, gašenje požara u divljini često se usredotočuje na suzbijanje plamena. Zaustavljanjem širenja plamena, vatrogasci mogu spriječiti ozljede, smrt i materijalnu štetu. Postoji nekoliko vrsta vanjskih požara. Požari trave često se javljaju na travnatom zemljištu poput ravnica i prerija, na primjer. Šumski požari često počinju u šumovitim područjima.
Napori za gašenje požara u divljini općenito su usmjereni iz zapovjednog centra. Vlasti koje vode zapovjedni centar odgovorne su za pripremu izvješća za medije, pozivanje vatrogasaca iz divljih područja i osiguranje vatrogasaca odgovarajućom opremom. Ovaj centar je također odgovoran za organizaciju i komunikaciju s različitim zračnim vatrogascima.
Zrakoplovi su važan dio gašenja požara u divljini. To uključuje posebne helikoptere i avione, ponekad poznate kao zračni tankeri, koji su opremljeni ili kantama ili spremnicima. Ovi spremnici mogu se napuniti stotinama ili tisućama galona vode ili neke druge vrste usporivača požara, kao što je amonijev polifosfat. Suvremeni usporivači požara ne samo da pomažu u suzbijanju šumskih požara, već također pomažu u gnojidbi tla, uzrokujući da vegetacija brže raste.
Kante i spremnici mogu se puniti na nekoliko načina. Mogu se puniti dok je zrakoplov na zemlji, ali se mogu puniti i u letu. Kante se, na primjer, mogu napuniti potapanjem u veliku vodu, dok se spremnici mogu napuniti sifoniranjem vode iz vodenog tijela. Piloti u ovim zrakoplovima obično bacaju usporivač požara ispred vatre ili samo na njezinom rubu. To može pomoći vatrogascima na terenu u održavanju vatrene linije, što može pomoći u zaustavljanju širenja vatre.
Gašenje požara u divljini je vrlo opasan i fizički zahtjevan posao. Iz tog razloga ovi vatrogasci moraju biti vrlo fizički spremni. Obično također moraju proći rigorozne tečajeve za obuku vatrogasaca u divljini gdje će naučiti vještine i tehnike potrebne za borbu protiv požara u divljini, uključujući kako izgraditi vatrogasne linije i koristiti njihovu opremu.
Oprema vatrogasca u divljini vrlo je važan dio gašenja ovih požara. Ova oprema može uključivati alate kao što su grablje, lopate, motorne pile, navigacijska oprema i eksploziv. Neki čak nose i privremena skloništa koja ih mogu zaštititi od intenzivne vrućine. Često se koriste samo u hitnim slučajevima u kojima vatrogasac ostane zarobljen u požaru.