Uzgajivač životinja može se baviti uzgojem životinja radi zarade ili iz hobija. Oni koji žele uzgajati životinje radi zarade često su uključeni u uzgoj laboratorijskih životinja koje se koriste za pokuse, životinja s pedigreom koje se obično koriste za izložbe i izložbe, ili životinja koje nose krzno cijenjene zbog njihovog krzna ili kože. Uzgajivači koji to rade iz hobija obično nastoje proizvoditi životinje za izložbe ili društvo.
Da bi bio uspješan u području uzgoja životinja, uzgajivač mora biti dobro informiran o stvorenjima koja su joj zadužena, bilo da se radi o domaćim ili domaćim životinjama. To od nje zahtijeva poznavanje njihovih procesa rasta i razvoja, reproduktivnih ciklusa i navika, prehrambenih potreba i genetike. Sve ove informacije odnose se na uzgoj.
Uzgajivač je zadužen za svoje životinje od trenutka kada su začete do rođenja i barem prvih nekoliko mjeseci njihova života. Kako bi im pružila najbolju moguću njegu, od nje se očekuje da zna što više o njihovim potrebama, skrbi i navikama. To se znanje može dobiti putem knjižnica ili internetskih izvora. Lokalna skloništa za životinje, odjeli za stočarstvo na fakultetima i sveučilištima te veterinarski liječnici ili bolnice također su dobri izvori informacija.
Uz hranjenje i sklonište njezinih životinja, uzgajivač životinja zadužen je za održavanje čistoće životinja. Taj zadatak uključuje temeljito pranje životinja odgovarajućim sapunima i alatima te redovito provjeravanje na ozljede i znakove bolesti ili parazita. Dobro radno poznavanje uobičajenih bolesti kućnih ljubimaca i njihovog liječenja može uštedjeti novac uzgajivaču životinja izbjegavanjem čestih posjeta veterinaru.
Ostali zadaci uzgajivača uključuju vođenje precizne evidencije o visini, težini životinja i drugim razvojima u njihovom tijelu koji označavaju normalan rast i zrelost. Instrumenti i testovi za određivanje ovulacije i najboljih razdoblja razmnožavanja bitni su za uspješnog i profitabilnog uzgajivača. Praćenje unosa hrane i bilježenje povijesti uzgoja također su bitni dijelovi dosjea uzgajivača životinja.
Uzgajivač može uzgajati bilo koju domaću životinju koju odabere. Njezin izbor može se temeljiti na osobnim ukusima, ali drugi čimbenici, kao što su sredstva dostupna za uzdržavanje životinja i veličina prostora koji se može posvetiti skloništu za životinje, glavni su faktori. Potrebno je pažljivo razmotriti uključene troškove jer se oni eksponencijalno povećavaju ako je uzgoj uspješan.
Male životinje koje su popularne među nekim uzgajivačima su miševi, zamorci, majmuni i štakori. Ove se vrste mogu uzgajati za prodaju laboratorijima radi ispitivanja i eksperimentiranja. Neke zemlje mogu zahtijevati posebne dozvole za uzgoj određene vrste; također, neke prakse uzgoja mogu biti nezakonite u nekim zemljama. Češće se male životinje kao što su mačke, zečevi i psi uzgajaju za kućne ljubimce ili za izložbe i izložbe. Konji i krave su dvije najčešće velike životinje koje se uzgajaju, iako su ovce i koze standardni kućni ljubimci u nekim područjima. Minke, lisice i činčile najpopularnije su životinje uzgojene zbog krzna.