Etnobotanika je specijalizirana grana znanosti o biljkama koja ima za cilj razumjeti složene odnose između ljudi i biljnog svijeta. Različite kulture prošlosti i sadašnjosti otkrile su različite namjene za svoje autohtone biljke. Ljudi koriste biljke za hranu, lijekove, sklonište, odjeću, kozmetiku i u vjerskim obredima, među mnogim drugim. Interes javnosti za etnobotaniku je u porastu zbog brige o očuvanju i sve veće privlačnosti potencijalnih dobrobiti prirodne hrane i lijekova.
Obično radeći na otvorenom, etnobotaničari promatraju kako određene kulture koriste svoje biljke. Terenski etnobotaničari obično putuju na izolirana, egzotična mjesta, kao što su tropske šume, kako bi naučili kako i zašto se koriste određene biljke. Prije nego što krenu na terenske ekspedicije, znanstvenici se često upuštaju u opsežna istraživanja onoga što je već poznato o autohtonim biljkama i ljudima u regiji. Jednom na lokaciji, etobotaničari obično provode nekoliko mjeseci ili čak godina sa grupom domorodaca, stječući znanje o praktičnim i duhovnim aspektima stotina različitih biljnih vrsta. Izrađuju detaljna izvješća o svojim nalazima, pomno prikupljaju uzorke biljaka za analizu i kada je moguće provode osobne razgovore s domorocima.
Laboratorijski etnobotaničari analiziraju kemijska i fizička svojstva raznih biljaka kako bi utvrdili mogu li biti od praktične koristi ljudima. Stručnjaci udružuju svoje znanje iz etnobotanike i laboratorijske znanosti kako bi proveli zahtjevne eksperimente na biljnim tkivima, sjemenkama i peludi. Etnobotanička istraživanja mogu dovesti do izravnog razvoja novih lijekova i dodataka prehrani. Osim toga, načelnike etnobotanike često zapošljavaju istraživači u biotehnološkim tvrtkama, kozmetičkim tvornicama i institucijama za prehrambenu industriju.
Većina aktivnih etnobotaničara stekla je doktorske titule iz botanike, kao i opsežnu obuku i obrazovanje iz antropologije, ekologije, sociologije, povijesti ili medicine. Etnobotaničarima je potrebna široka baza znanja i obuke za pravilno izvođenje terenskog i laboratorijskog rada. Oni obično koriste antropološke principe kako bi objektivno ispitali korištenje autohtonih biljaka u društvu i primijenili svoje ekološko znanje na promicanje botaničkog očuvanja, zaštite i svijesti javnosti.
Sve je veća potražnja za kvalificiranim znanstvenicima za provođenje istraživanja etnobotanike, kako na terenu tako iu laboratoriju. Etnobotaničari brzo postaju istaknute osobe u naporima očuvanja, kao i stručni konzultanti za obnovu ekosustava i šuma. Osim toga, postoji snažan globalni trend korištenja prirodnih biljnih lijekova umjesto modernih umjetnih lijekova. Specijalizirana znanja etnobotaničara i dalje će utjecati na istraživanje i razvoj medicine i prirodnih prehrambenih proizvoda.