Budući da su parnični odvjetnici odvjetnici koji uglavnom rade s tužbama, glavna je dužnost parničnog odvjetnika podnijeti tužbu na sudu i pokušati dobiti slučaj. Ponekad odvjetnici u sporovima rješavaju slučajeve izvan suda, ali većinu tužbi koje dobiju oni će rješavati na sudu. Građanski i kazneni su dvije vrste parničnih odvjetnika. Odvjetnik za kaznene sporove radi na predmetima državnog ili saveznog tužiteljstva, dok se odvjetnik za građanske parnice može specijalizirati za jedno područje ili raditi u mnogim područjima koja mogu uključivati stanodavca-stanara, kršenja ugovora ili tužbe za osobne ozljede. Osobna ozljeda uobičajena je vrsta tužbe koju vode odvjetnici za parnicu, jer oni obično posjeduju potrebnu stručnost i iskustvo u sudnici koje nemaju mnoge druge vrste odvjetnika kao što su porezni ili prometni odvjetnici.
Odvjetnici za poslovne sporove vode tužbe za tvrtke kao što su spor između dioničara i partnerstva ili slučajevi nezakonitog otkaza ili ugovorni sporovi. Odvjetnik za poslovne sporove u ugovornim sporovima temeljito analizira ugovor i sve aspekte predmeta prije nego što razmotri nagodbu ili parnicu. Odvjetnik za trgovačke sporove može se specijalizirati za jedno područje kao što su tužbe za nekretnine i tužbe najmoprimaca. Odvjetnici za nekretnine jasno objašnjavaju zakonska prava i obveze klijentima te ukazuju na nedostatke u izradi najma. Neke države kao što je New York poznate su po kompliciranim zakonima između stanodavaca i najmoprimaca.
Odvjetnik za kaznene sporove možda će morati razgovarati s klijentima u policijskim postajama. Državnog odvjetnika plaća država jer on ili ona radi na obrani ljudi optuženih za zločine, ali koji si ne mogu priuštiti odvjetnika. Mnogi javni branitelji započinju te poslove ubrzo nakon završetka pravnog fakulteta.
Odvjetnik u parnicama mora biti sposoban mirno i profesionalno raditi sa strankama u parnicama. Neki klijenti mogu biti uspaničeni zbog toga što će morati biti na sudu zbog tužbe, jer se mogu suočiti s naknadama ili zatvorskom kaznom, a odvjetnici za parnice im pomažu razgovarati o mogućnostima suđenja i organizirati potrebne dokumente za dokaze. Odvjetnik u parnici pomaže svojim klijentima osmišljavanjem pravne strategije koja će, nadamo se, dobiti slučaj. Klijenti uključeni u sudske sporove traže iskusne parnične odvjetnike.
Tri glavne razine iskustva sudskih odvjetnika su: nula do tri godine iskustva, junior; tri do četiri godine iskustva, srednja razina; i četiri ili više godina sudskog iskustva, v. Mlađi parnični odvjetnik može se prijaviti višem odvjetniku za parnice u odvjetničkom uredu kao pomoćnik odgovoran za podnošenje sudskih dokumenata, kao i učenje pojedinosti o pisanju pravnih dokumenata. Parnično pravo je vrlo detaljno, a predmeti su obično veliki. Mnogi zaposlenici rade na svakom predmetu, a većini slučajeva treba puno vremena da se dovedu na suđenje.