Za medije se kaže netko tko je sposoban premostiti fizički svijet i duhovni svijet kako bi se uključio u komunikaciju s duhovima. Oni mogu imati oblik duhova pokojnika, duhovnih bića kao što su anđeli ili duhovi prirode, ili neke vrste bogova. Kada većina ljudi na Zapadu pomisli na medij, pomisli na vrstu medija koja je izrasla iz spiritualističkih pokreta 19. stoljeća, koji su crpili iz drugih tradicija, ali su u osnovi bili zapadnjački po opsegu. Medij je, međutim, važna figura u mnogim drugim tradicijama, posebno u mnogim afričkim duhovnim tradicijama i mnogim tradicijama koje su izrasle iz afričke dijaspore.
Iako mnoge šamanske prakse i spiritualisti uključuju određenu razinu komunikacije s duhovnim svijetom, medij se razlikuje po tome što djeluje kao stvarni most između svjetova za one koji ne mogu slobodno komunicirati sa samim duhovima. Jedna od najčešćih upotreba medija, na primjer, je da osoba razgovara s preminulim rođakom. Budući da ne mogu sami kontaktirati rođaka, posjećuju medij koji može prenijeti njihova pitanja i preko njih dobiti odgovore.
Različiti mediji djeluju na različite načine, u rasponu od vrlo tihih i prigušenih do blještavih i energičnih. Neki mediji ulaze u trans kada razgovaraju s duhovnim svijetom, potpuno isključujući fizički svijet i govoreći bez ikakvog sjećanja na ono što govore. Drugi dopuštaju da njihova tijela privremeno naseli duh kako bi duh mogao slobodno komunicirati s drugima. Drugi pak komuniciraju korištenjem neke vrste vanjskog uređaja, poput olovke i papira, koje dopuštaju duhu da ga vodi.
Pisani opisi ljudi za koje se čini da su bili mediji mogu se naći još u Starom zavjetu, gdje se kaže da je vještica iz Endora dovela duh proroka Samuela da razgovara s kraljem Šaulom, kako bi mu omogućila da ispituje Samuela o bitka. Nastavili su postojati kroz povijest, ali su doživjeli pravi preporod na Zapadu kako je spiritualizam uzeo maha sredinom 19. stoljeća. Mnogi su duhovnici tvrdili da su medij, a seanse, na kojima su mrtvi pozivani da govore okupljenom mnoštvu, održavale su se u velikim gradovima.
Do kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća brojni su ljudi pokazali kako se scenski magični trikovi mogu koristiti za oponašanje mnogih učinaka koje je medij koristio. To je medijima oduzelo veći dio njihove vjerodostojnosti, a spiritualisti su postupno napustili praksu u korist kanaliziranja. Kanaliranje se smatra malo drugačijim pristupom medija, pri čemu kanalizator prima informacije i povijest od davno mrtvih ljudi ili od nadnaravnih duhova, često u svrhu povezivanja sa svijetom u cjelini u obliku knjiga ili obrazovnih seminara.
Mediumizam se smatra paranormalnom praksom i stoga ga većina znanstvenika odbacuje kao potpuno neutemeljenu u stvarnosti. Kritičari tvrde da se većina onoga što medij govori dobiva uz pomoć brojnih tehnika, uključujući hladno čitanje, te da su popratni efekti jednostavno scenska magija. Oni koji obavljaju ulogu medija, a da ne vjeruju u stvarnu duhovnu povezanost toga, iz razloga zabave, općenito se nazivaju mentalistima.