Eseji koji od pisca traže da uspoređuje i suprotstavlja ideje, tekstove, događaje i tako dalje vrlo su česti u akademskim okruženjima. Pisanje izjave o usporedbi i suprotstavljanju teze može biti jedan od izazovnijih aspekata takvog eseja, ali postoji nekoliko načina da se napiše čvrsta izjava o tezi, koja će zatim postaviti ton ostatku eseja. Za početak, prvo morate pažljivo pročitati pitanje i odlučiti koji su aspekti teme važni i moraju biti uključeni u esej. Ovaj korak će voditi pisanje izjave o tezi.
Dobar pisac eseja razmotrit će ono što osoba koja postavlja pitanje želi čuti. Ove vrste eseja uobičajene su na fakultetu, pa će profesor često postavljati pitanje. Kada čitate pitanje, razmislite što će profesor tražiti: razumijevanje glavnih ideja, analizu složenih odnosa i tako dalje. Ovo može zvučati komplicirano, ali u osnovi, ideja je uhvatiti ono što pitanje postavlja i analizirati svoju percepciju o tome. Na primjer, ako se pitanjem od pisca traži da usporedi i usporedi visokokaloričnu dijetu s niskokaloričnom, pisac bi trebao prvo razumjeti prednosti i opasnosti svake od njih. Zatim, pisac mora odrediti što je važno.
Primjer izjave teze za usporedbu i kontrast koja uzima u obzir obje strane argumenta, a pritom daje pojedinosti, mogao bi izgledati ovako:
“Dok visokokalorična dijeta može biti prikladna za sportaše ili ljude čiji posao i svakodnevni život zahtijevaju da budu izloženi dugotrajnom fizičkom naporu, niskokalorična dijeta je dovoljna za većinu ljudi i zapravo može poboljšati zdravlje i spriječiti bolesti.”
Gornja izjava teze daje vjerodostojnost objema stranama argumenta i koristi ključnu riječ koju dobra izjava teze za usporedbu i kontrast treba sadržavati: dok. Ova uvjetna riječ ukazuje čitatelju da postoje dva dijela izjave, a pisac je iznio konkretne argumente za jedno ili drugo, ili oboje. Riječi poput dok, dok, iako ili iako mogu prenijeti ovu ideju.
Kao i svaka druga izjava o tezi, pisac mora biti siguran da uključuje pojedinosti bez da bude previše opsežan. Izjava o usporedbi i kontrastu teze trebala bi biti samo jedna rečenica, ali je važno izbjeći preširoku; što je izjava teze konkretnija, to će teza postati lakše potkrijepljena.